Početna stranica » Božji dar ušao u Božji hram i napravio čudo

Božji dar ušao u Božji hram i napravio čudo

9 min

Božić je vrijeme obitelji, nade i radosti. Na tom tragu potražila sam ovogodišnje betlehemsko svjetlo među hrvatskim vjernicima u Kninu koji su se nakon njegova oslobađanja, 1995. u velikom broju slili iz svih dijelova Hrvatske, posebno ratom izranjene Bosne i Hercegovine.

Za Kraljevski grad dan je radostan. Božji dar ušao u Božji hram i napravio čudo. Svjetlo je ispunilo Kninjane i Hrvate radošću i ponosom. Unutarnji prostor crkve Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta proglašen najboljim unutarnjim dizajnom javnog prostora u Europi, a nagradu International Property Awards je 27. listopada u Londonu primio arhitekt Ante Vrban, u pratnji gradonačelnika Knina Nikole Blaževića i bivše gradonačelnice Josipe Rimac.

U sadašnjosti nada budućnosti

Ima li vjere kada se u život umiješa osvajanje, ratno razaranje koje ljude, u ovom slučaju Hrvate iz BiH, pretvori u putnike, izbjeglice? Došli su ožalošćeni, ostavili su stoljetne domove u nadi da će u Kninu naći spas, dom, sretni jer su živu glavu izvukli. Kako žive nakon dva desetljeća, bez nade ili s nadom, sa stanom, poslom, ili bez svega toga? Sanjaju li o povratku u svoju Bosnu? Naviru misli i upiti, dok se divim Kralju Zvonimiru.

Svako putovanje u grad Knin, u Šibensku biskupiju, a Šibensko-kninsku županiju, novi je povratak na nepresušno vrelo prošlosti. To je putovanje i u povijest srednjovjekovne starohrvatske županije, u prijestolnicu hrvatskog kraljevstva za vrijeme Trpimira, Zvonimira i Petra Svačića, u doba snažnih Dinaraca čiji duh k’o Krka izvire u tom okružju i vraća na početke, u 6. st. kad Hrvati doseliše, osvjetljava snagu hrvatske povijesti u zrcalu sadašnjosti i nosi nadu budućnosti.

Knin kroz vrijeme

Knin, obrubljen tokovima Kosovčice, Marčinkovca, Radljevca i Krćića, Orašnice, Bitužnice, kroz Krku, vodi me u svojevrsno putovanje kroz vrijeme. Grad izvanrednog položaja, prirodni spoj i sprega Mediterana i Panonije, iznjedrio je i predodredio Knin u upravno i vojno uporište te političko, kulturno i vjersko sjedište mlade hrvatske kneževine i kraljevstva tek pokrštenih Hrvata, gdje od 11. do 15. stoljeća stoluje i biskup Hrvata, kad Kninska biskupija seže do rijeke Drave. Gradili su crkve i samostane, posebno za Trpimira, u stilu onovremenog kršćanstva, što ih Turci porušiše. Znamo za njih zahvaljujući fra Luji Maruni, ocu hrvatske nacionalne arheologije. Kad je fra Lujo 1892. pronašao romanički zabat oltarne pregrade iz stolne crkve hrvatskog biskupa Svete Marije u Biskupiji, nije ni slutio da će to otkriće postati simbol marijanske vjere i hrvatske svijesti. Uz temelje crkve iz 9. stoljeća u kojoj je pronađen najstariji hrvatski marijanski lik, gdje je zemlja naša sačuvala uspomene naše, a naša Gospa lozu našu, sagrađena je 1938. Crkva crkva Gospe Naše. Knin je bio mjesto nastanka starohrvatske umjetnosti, izvor marijanske obnove i nacionalne svijesti.

Gospa Velikog Zavjeta

S Gospom iz Biskupije započela je duhovna obnova Trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Hrvati su posvjedočili svoju vjeru, a Gospa Hodočasnica obišla Lijepu našu. Uspostavom Vojnoga ordinarijata u Zagrebu 19’97. Gospa Velikoga Zavjeta postala je zaštitnica hrvatskih branitelja i Vojne biskupije. Iz zahvalnosti Bogu i Gospi na daru slobode i neovisne Republike Hrvatske izgrađena je crkva Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, prva na kninskom području nakon 1777. godine. Gvardijan fra Marko Duran obavio je svečano otvorenje, a mons. Ante Ivas posvetio ju je 4. 08.kolovoza 2015. uoči Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja poručivši: Bogorodica, vjerna hrvatska odvjetnica, od 7. st. sačuvala je naše trinaeststoljetne kršćanske i narodne korijene. Crkva je podsjetnik da smo s Bogom u krsnom savezu, i neka bude obećanje i potvrda bolje budućnosti. Budimo odgovorni Bogu i Domovini, obitelji, mladom naraštaju i budućnosti, neka u hrvatskoj državi i društvu zasjaju vrednote koje izgrađuju božanske vrijednosti čovjeka i društva da bi u Domovini ne lutajući po tuđini mogli živjeti u izobilju Božjem i ljudskom.

Da se u Kninu zadovoljno živi, i da Hrvatsku ne treba bezglavo napuštati, tvrdi pjesnik Fabijan Lovrić, sin Bosne ponosne, Tuzlak nastanjen u kKraljevskom Kninu, pjesmom Dani Božića: ,/Ništa nam ne može oteti vjeru, / nitko nikada zarobit dušu, / On je za život donio mjeru, / a vjetrovi Zemljom neka pušu./

Brdo Spasa –Simbol grada

Na kninskoj tvrđavi na brdu Spas Spasa, sretoh nasmijana i zadovoljna Zlatka Jozića, hrvatskog branitelja, oca troje djece. Bolničar a radi u suvenirnici. Kaže da je 19’96. stigao iz Kiseljaka, i ne želi mijenjati grada.a…

Ime Knin u 9. st. spominje Konstantin VII. Porfirogenet. Kninska tTvrđava sSimobol je grada obrane od brojnih neprijatelja. Nakon posljednjeg kralja, kninjanina Petra Svačića, Hrvatska gubi samostalnost u uniji s Ugarskom 1102. Knin prestaje biti prijestolnica. Tek u 13. st. sjedište je hrvatskih banova Šubića i Nelipića. Turci ga osvajaju 1522. i još niz zlosijača i osvajača kroz stoljeća, ime im ne znam. U Oluji je Knin oslobođen. 5. kolovoza 1995. hHrvatska vojska je s dr. Franjom Tuđmanom oslobodila Grad hrvatskih kraljeva i stvorila uvjete za povratak Hrvata na svoja ognjišta. Bio je to povijesni trenutak kad se na kninskoj tvrđavi zavijorio hrvatski stijeg. Sjetim se Srećka Badurine: Iz ljudskosti stvara se mogućnost pravednosti, a iz pravednosti mogućnost mira.

Najmlađi grad

Napuštam utvrdu, teško odvajajući pogled s jesenskih prizora slapa gdje izvire Krka. U ruci mi srce, rad ekološke udruge Krka– iz Knina. Vrijeme je za susret sa Slavenom Ivićem, dogradonačelnikom Knina, najmlađeg hrvatskog grada, jer veliki dio stanovništva čine mladi bračni parovi, mladež i djeca. Prema posljednjem popisu, u Kninu s okolicom živi 15 .407 stanovnika, od čega je 7.000 doseljenih Hrvata iz BiH.

Za jedne je Knin idealan za život, za druge zaboravljeni grad. Živi se od državnih plaća, mirovina, socijale…… Nije dostatno. Nigdje nije idealno, ni u stranim državama kako mislimo. Gubi se obitelj i korijeni. Odlaze mladi. Odlaze iz Hrvatske. I nema pravila, nezaposleni, zaposleni i stambeno riješeni. Problem gospodarstva, nedostatak radnih mjesta, skromna plaća – , nije samo kninski, već i hrvatski, pa i svjetski životni problem. Lako je otići, a tamo kamo idu ne čekaju ih ni božićna pogača, ni kninska ljepota za snagu života, nego šarena laža. Je l’ čovjek u siromaštvu ili je siromaštvo duha koje vapi za riječima sv. Ivana. Pavla II.: Ne bojte se! Otvorite vrata Kristu! 

Slaven Ivić rodom je iz Tešnja. S nepunih deset godina, ,19‘92. dolazi u Stobreč kraj Splita. Prvi put dolazi u Knin na dan kada kroz njega prolazi Vlak slobode, a na Badnjak 19‘95. nastanjuje se u Kninu s obitelji. Nakon studija u Splitu vraća se i zapošljava u školi kao učitelj informatike do 2011., a od 2011. u Komunalnom. Godine 2013. je izabran za dogradonačelnika Knina.

O položaju bosanskih Hrvata u Kninu kaže: – – Teško je govoriti u ime svih. Ima raznih sudbina. Netko se uklopi lakše, netko teže, sve je individualno. Neki, nažalost, još nisu riješili stambeno pitanje i posao, rade po BiH i RH. Ima i onih koji su dobro organizirali život. U gradu je odlična infrastruktura, dječja igrališta, parkovi, vrtići, uređene zelene površine, osnovne i srednje škole, Veleučilište. Stvaraju se bolji uvjeti za život. Treba stvoriti priliku, a ona je u srcu. U Božiću! -Država pomaže, potiče samozapošljavanje, ali sve je to djelomično i usputno, ne rješava problem. Nema industrije. Nekoliko obiteljskih gospodarstava je aktivno i prepoznatljivo na tržištu sa svojim proizvodima, pa i stočarstvo ali ne u mjeri u kojoj može biti, pčelarstvo, sirarstvo, smilje… …

U razgovor se uključuje  i predsjednik Gradskog vijeća Grada Knina, Marinko Tokmakčija iz Kaknja:. – Živim u Kninu, radim u Drvaru. Posjetim rodni kraj, za Cvjetnicu, Dušni dan…… Ovdje sam se s obitelji saživio., Ššto će donijeti budućnost, hoću li se vratiti, ne znam. Pomirimo li se s činjenicom da u Kninu nema budućnosti, onda se svima u Hrvatskoj loše piše. Svatko treba dati doprinos u stvaranju boljeg života. A ljudi odlaze, i ne znaju zašto.…

Srčani fratri Presvetog Otkupitelja

U žžupi sv. Ante, koja obuhvaća Knin i dio sela oko Knina, u samostanu poznatom po prvom muzeju arheoloških spomenika, dočekaše me srčano s. Ivana Oltran koja vodi župni zbor, zatim župnik fra Marko Duran, fra Ivan Lukač i fra Ivan Šimunac, fratri splitske Provincije Presvetog Otkupitelja koja Kninjane dušobrižno skrbi stoljećima.

Crkve u ratu porušene, sada su obnovljene. Puk u žŽupi pobožan. Blagoslov primi oko 2.500 obitelji. Nada su ministranti, prvopričesnici i krizmanici, stvaratelji Živih jaslica i Muke Isusove. Ima sprovoda ali ima i krštenja. To budi nadu.

Navodeći socijalnu osjetljivost, fra Marko kaže: –- Posebno treba pohvaliti Caritas sv. Ante, koji pomaže 740 obitelji (1900 članova) i Pučku kuhinju gdje se dnevno skuha 124 obroka i podijeli siromašnima, uz dostavu bolesnima i nemoćnima.

Tu je i župa sv. Jakova u Vrpolju i naselje Golubić s Hrvatima iz Čemernog. O njima ću drugom zgodom.

U Kninu je – Božić!

Život u Kninu odolijeva, kao tvrđava na brdu Spasa, u neprolaznom gdje je Riječ Postala i prebiva, u nadi, koja Hrvate krijepi stoljećima, koji su se hranili Radosnom Riječju u svim nevoljama i opstali, i opstat će na ovim prostorima.

Djeca se tu bezbrižno igraju. Rastu, idu u školu, stvaraju prijateljstva, vole svoj grad, brige su prepustili roditeljima. Ne muče ih poteškoće. Raduju se Djetiću. Božiću! Rađa se ljepota, Žive Jaslice, kaže mi mala Antonija, zaigrana ispred crkve, u parku: , – U Kninu je – super!

San o Bosni

Jesu li, živeći u Kninu i udomaćivši se, zaboravili na korijene i pradjedovske grobove u rodnoj Bosni? Jesu li potpuno odbacili san o povratku? Hoće li se jednom vratiti, ili će svoju Bosnu čeznuti, kao u romanu Sjene iz Slamnatog grada Željke Ujević: Bosnu je iz mene nemoguće izgnati. Otkad sam s njom samo u mislima, u meni je nemir, prelamaju se u meni dvoji svjetovi. Moj ostavljeni zavičaj zauvijek je začahuren u meni kao moja bolna rana. Otkinuvši se od svoje Bosne, ni ne osvrnuvši se da je još jednom pogledam, nisam ni slutila, da sam je ponijela sa sobom, u sebi i na sebi. Ostala sam u njoj, i ona u meni, i sad kad sam miljama daleko. U meni je ona kao vrutak, kao utješna bogomdana iskra.

U Svjetlu riječi, putujem i divim se ljepotama, bosanskim Hrvatima u Kninu. Slika Jaslica, bljesnu, u mom umu, lijepa kao u snovidici, ozarena nebeskom svjetlošću. Čestit Božić, čitatelju!