Do kraja siječnja 2025. kulturni krajolik između Salzburga i planine Dachstein, koji se prostire kroz Gornju Austriju i Štajersku, zajedno s gradićem Bad Ischl, europska je prijestolnica kulture, kada će ga zamijeniti Nova Gorica i Gorizia na slovensko-talijanskoj granici. To se austrijsko područje, kroz koje protječe rijeka Traun, naziva Salzkammergut – Posjed ureda za sol – jer je u doba Habsburškoga Carstva pripadalo službi koja je upravljala tamošnjim rudnicima soli. Nisam nikad bio tamo, ali sam se u bečkom Prirodoslovnom muzeju dosta dugo zadržao u velikoj dvorani, punoj zapanjujućih nalaza iz Hallstatta gdje se sol vadi već četiri tisuće godina, a s autoceste sam više puta vidio i Mondsee, jedno od njihovih jezera, nakratko, ali dovoljno da ondje poželim otići i nikad se ne vratiti – nije slučajno da je baš Mondsee Umberto Eco spomenuo kao važnu postaju u nalaženju i gubljenju dragocjenoga rukopisa s događajima opisanima u romanu Ime ruže.
Stara slava
Iako, dakle, nisam nikad bio u Bad Ischlu, ipak mi je neobično prisan. Taj je gradić u 19. stoljeću bio glasovit u cijeloj Europi zbog svojih toplica, i kao takav bio se pobratimio s Opatijom, još jednim važnim austrougarskim lječilištem. Car Franjo Josip onamo bi prenosio svoju rezidenciju za vrijeme ljeta; ondje se bio zaručio s bavarskom plemkinjom Elizabetom, zvanom Sisi; iz Bad Ischla je car 1914. objavio proglas kojim je započeo Prvi svjetski rat. U Bad Ischl rado su dolazili poznati umjetnici poput skladatelja Antuna Brucknera, Johanna Straussa i Johannesa Brahmsa ili svjetski pisci poput Marka Twaina, Theodora Herzla i Franza Werfela, a Franz Lehár, kompozitor operete Vesela udovica, ondje je i umro 1948. No od svih tih znamenitih ljudi, meni je najvažnija dječja ilustratorica Nora Scholly.
Sakralna umjetnost
Nora Scholly rođena je 1905. u Bratislavi, a u Bad Ischl doselila se nakon Prvoga svjetskog rata s roditeljima i sestrom – otac joj je bio visoki vojni časnik koji je odlučio ondje provesti svoje umirovljeničke dane. Nakon osnovne škole uputila se u Beč gdje je diplomirala na Bečkoj ženskoj akademiji i na Bečkom institutu za grafička istraživanja, a potom se vratila doma i zarađivala kao slikarica. Njezini radovi rese brojne crkve i škole: naslikala je freske za školu u dječjem selu St. Anton an der Glocknerstrasse i za srednju školu u Brambergu, izradila je velikog anđela kao zidni ukras u Stephaneumu u Bad Goisernu, autorica je oltarnih slika u St. Thomasu kod Waizenkirchena, Untergengu u Mühlviertelu, Losensteinu u Ennstalu; načinila je i sliku Djevice Marije u kućnoj kapeli Biskupskoga dvora u Linzu. No najviše se proslavila kao autorica dječjih slikovnica. Njezin najveći književni uspjeh bila je knjižica nazvana Herzschlag kleiner Dinge (Otkucaji srca malih stvari), objavljena 1954., a prodana u čak 30 000 primjeraka. Sav je prihod Nora Scholly dala za izgradnju župne crkve u Pfandlu – od njezina honorara bila je kupljena sva potrebna cigla.
Nježna slikovnica
Dok sam još bio u vrtiću, dobio sam na dar jednu slikovnicu Nore Scholly. Bila je to njezina prva knjiga, objavljena u Münchenu 1939., a otac ju je kupio u antikvarijatu. Priča je to o maloj božićnoj jeli, koju je Nora Scholly naslikala kao djevojčicu. U slikovnici pratimo život te jele-djevojčice otkad ju je Bog posadio kao sjemenku u šumi. Djevojčica-jela rasla je, družila se sa životinjama, promatrala djecu kako prolaze šumom, a potom se vrijeme počelo kvariti; došla je jesen, pa zima sa snijegom – sve dok dva mala anđela nisu djevojčicu-jelu posjeli na sanjke i odvele djeci, da im ondje blista urešena, u obilju darova. Iako sam bio dijete, shvatio sam da je u priči spojen Božić i Uskrs; rođenje, rast, starost i smrt – to je tijek života male šumske jele – ali anđeli je uvode u radost, u novi život u znaku Isusa, čime je njezinu postojanju dan novi i puni smisao. Te teške misli Nora Scholly naslikala je tako jednostavno i ljupko, da su mi do danas njezine slike ostale utisnute u srce. Naš život je upravo takav kako je prikazano u njezinoj maloj slikovnici: umrijet ćemo za ovaj svijet, ali uskrsnuti za budući.
Pod okriljem Bogorodice
Nora Scholly živjela je skromno i radila marljivo. Umrla je sa samo šezdeset godina, iznenada, na putu u svoju malu knjižaru i papirnicu u Bad Ischlu – bio je 21. listopada 1965., i ja sam bio već pet mjeseci na svijetu; skoro pa smo se mimoišli. I pokopana je ondje, u grobu s roditeljima i sestrom, na kojem je naslikala svoj omiljeni motiv: Mariju kao kraljicu s djetetom Isusom u rukama, kako lebdi iznad krovova njezina grada. Za nadgrobni natpis izabrala je stih iz jedne marijanske pjesme: Maria voller Güte, uns allezeit behüte – Marijo puna dobrote, uvijek nas čuvaj. Nora Scholly znala je da trebamo biti kao djeca da bismo došli do Isusa; znala je da sjemenka mora pasti u zemlju i umrijeti; u vjeri se stavila pod okrilje Bogorodice.
