Početna stranica » Bolest, zdravlje, higijena

Bolest, zdravlje, higijena

492 pregleda

Biblijski ljudi su bolovali od raznih bolesti, kao što je to slučaj i danas. Možda su bili i više izloženi bolestima zbog nedostatka lijekova i nepovoljnih higijenskih uvjeta

Govoriti o bolesti i zdravlju u Svetom pismu je vrlo teško, posebno ako se želi gledati pod današnjim znanstvenim kutom liječničke prakse. Ako se traže znanstveni opisi bolesti i liječenja, toga u Svetom pismu nema. Ali ima tema koje govore o bolestima i načinima kako su se pojedine bolesti liječile, tj. što su ljudi činili da bi bili zdravi.

Biblijski ljudi su bolovali od raznih bolesti, kao što je to slučaj i danas. Možda su bili i više izloženi bolestima zbog nedostatka lijekova i nepovoljnih higijenskih uvjeta. Biblija spominje i nekoliko epidemija koje su imale nesagledive posljedice na ljudsko zdravlje i koje su bile uzrok smrti mnogih ljudi, kao i blaga. Tako se u knjizi Izl 9,3-7 govori o pomoru stoke „ruka Jahvina udarit će strašnim pomorom po tvome blagu što je u polju: po konjima, magaradi, devama, krupnoj i sitnoj stoci. Razlikovat će Jahve stoku Izraelaca od stoke Egipćana, tako da ništa što pripada Izraelcima neće stradati.” Jahve je odredio i vrijeme, rekavši: „Sutra će Jahve izvesti ovo u zemlji.” Sutradan Jahve tako i učini. Sva stoka Egipćana ugine, a od stoke Izraelaca nije uginulo nijedno grlo. Faraon je istraživao i uvjerio se da od izraelske stoke nije uginulo nijedno grlo. Ali je srce faraonovo ipak otvrdnulo i nije pustio naroda. A 2 Kr 19,35 govori o smrti Sanheribovih vojnika: „Te iste noći iziđe Anđeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuća ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.” Pretpostavlja se da je uzrok smrti bila zarazna bolest debelog crijeva – dizenterija.

Osobna higijena

Uspoređujući medicinski napredak Izraelaca i okolnih naroda, mora se reći da je medicina u Izraelu bila na nižoj razini, nego li kod okolnih naroda. Liječnička praksa u Egiptu i Mezopotamiji je bila puno razvijenija nego li kod Izraelaca. „Liječničku praksu” su kod Izraelaca više obavljali svećenici i proroci koji su prakticirali „obrede liječenja” i ozdravljenja više povezivali s Božjom moći, nego li s ljudskom praksom.

Arheologija nije ostavila dovoljno dokaza o bolestima od kojih su ljudi najčeš­će umirali. Ipak, skeleti ljudskih tijela pokazali su da su ljudi bolovali od artritisa, tuberkuloze, trovanja krvi, malignih bolesti. I dok se arheološki mogu nazrijeti pojedine bolesti biblijskih ljudi, Biblija nam nije od velike pomoći, budući da ne koristi znanstvenu terminologiju ili današnje klasificiranje bolesti. Jedinu terminologiju koju Biblija koristi je riječ „bolest” ili „slabost”.

Za održavanje zdravlja, važna je osobna higijena. Osobna higijena u Svetom pismu nije prije svega bila povezana sa zdravljem nego sa obrednim propisima. Tako se donosi propis da veliki svećenik Aron „opere svoje tijelo vodom na posvećenu mjestu, na se obuče svoju odjeću te iziđe da prinese svoju žrtvu paljenicu i žrtvu paljenicu naroda i obavi obred pomirenja za se i za narod” (Lev 16,24). Čak je i propis da vojni tabor bude čist povezan s činjenicom da je Gospodin među njima, i stoga tabor mora držati do čistoće, a ne radi osobne higijene i zdravlja: „Imaj izvan tabora mjesto gdje ćeš ići napolje. Sa svojom opremom nosi i lopaticu: njome ćeš, kad ideš napolje, iskopati rupu i poslije zatrpati svoju nečist. Ta Jahve, Bog tvoj, ide posred tvoga tabora da te štiti i da ti predaje neprijatelje. Stoga i tvoj tabor treba da bude svet: neka Jahve ne zapazi u tebe ništa nedolično, da se ne bi odvratio od tebe.” (Pnz 23,13-15).

Higijena i kanalizacija u biblijsko vrijeme nije bila na zavidnoj razini. Privatne kuće uglavnom nisu imale odvodne kanale i kanalizacijske cijevi. Cisterna za vodu je bilo, ali osjetljive na onečiš­ćenja. Ostaci hrane, nečista voda, prljava hrana su utjecali na nehigijenske uvjete i to je bio razlog što je mnogo djece umiralo još kao dojenčad ili u ranoj fazi života. Većina kuća nije imala toaleta. Nekoliko biblijskih tekstova govori o uriniranju uz zid (vidi 1 Sam 25,22-34; 1 Kr 14,10).

Mazanje maslinovim uljem

Kao što je rečeno, higijena je bila više povezana s ritualnom čistoćom, ali u Bibliji ima i primjera gdje su ljudi održavali osobnu higijenu nevezano s ritualnom čistoćom. Tako se govori o Davidu koji je vidio Bat-Šebu kako se kupa (2 Sam 11,2). I arheološka iskapanja su iznijela na vidjelo praksu kupanja i održavanja osobne higijene. Tako je u blizini grada Akre (u Svetoj Zemlji) pronađena zemljana figura žene kako pere noge u nekoj vrsti kade. Biblija dosta često govori o pranju nogu, a i arheologija je pronašla dosta predmeta povezanih s pranjem nogu. Pranje nogu je bio s jedne strane čin gostoljubivosti, a s druge strane potreba, budući da su ljudi hodali bosonogi, najčeš­će u sandalama, i noge su im bile prašnjave na vrućem bliskoistočnom suncu i zemlji. Stoga nije čudno da je Abraham prao noge svojim gostima: „Nek’ se donese malo vode: operite noge i pod stablom otpočinite” (Post 18,4); „Tako čovjek uđe u kuću. Rastovare deve i dadu im slame i piće, a njemu i ljudima koji su ga pratili donesu vode da operu noge” (Post 24,32).

Za osobnu higijenu se koristio sapun, koji se pravio od lužine i pepela. U knjizi proroka Jeremije se govori: „’Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja bezakonja tvoga preda mnom’ – riječ je Jahve Gospoda” (Jr 2,22). Za deterdžente i sapune su se koristile biljke, kalijev karbonat (potaša) i soda. Lužina o kojoj se govori u Jr 2,22 je bio kalij pomiješan sa lužinom i mastima.

Zanimljiv je još jedan detalj biblijskih ljudi kad se govori o higijeni. Naime, biblijski ljudi su se običavali mazati maslinovim uljem. Mazala se koža da se ne bi previše osušila i popucala na suhoj klimi, tj. na taj način se kožu držalo svježom. Maslinovo ulje se nanosilo na kožu najčeš­će nakon kupanja. U knjizi Rutinoj, Naomi svojoj snahi kaže: „Umij se ti i namaži, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego što se najede i napije” (Rut 3,3). I 2 Sam 12,20 govori o tome kako se David mazao uljem: „Tada David usta sa zemlje, okupa se, pomaza se i preobuče se u druge haljine.”


Ovaj članak je već objavljen u reviji Svjetlo riječi. Pretplatite se na digitalno i/ili tiskano izdanje revije.
Čitajte prvi i čitajte odmah!