U svijetu međunarodnoga sporta, atletike te hrvatskoga sporta kao i ljubitelja atletike diljem svijeta i kod nas dosta je reći – Blanka Vlašić! Ako se za atletiku s pravom kaže da je ona – zbog svoje natjecateljske zahtjevnosti, ali i svestranoga utjecaja na psihofizički razvoj sportaša – kraljica sportova, onda se za našu Splićanku Blanku Vlašić (38) može reći da je u prethodna dva desetljeća u disciplini ženskoga skoka uvis bila – prava kraljica te atletske discipline.
Rezultati koje je u svojoj juniorskoj, a potom i u seniorskoj karijeri, postizala od 1999. do 2016. najbolje potvrđuju ovu laskavu titulu. Čak najsažetiji prikaz njezinih uspjeha zadivljujuće je dugačak. I dovoljno nevjerojatan. Na čak trima olimpijskim igrama stigla je do finalnoga natjecanja osvojivši jednu srebrnu i jednu brončanu medalju. Dva puta je bila najbolja na svjetskim prvenstvima i još dva puta je završila na pobjedničkom postolju kao druga u svojih ukupno šest svjetskih finala. Zlato je osvojila i na dva svjetska dvoranska prvenstva dok se na još dva penjala na postolje kao srebrna odnosno brončana. Tri puta je uzela zlato na Svjetskom kupu, jednom na Europskom prvenstvu. Zbog njezinih pobjeda nad najboljim skakačicama svijeta Lijepa naša svirala se na 14 mitinga Dijamantne lige i 17 mitinga Zlatne lige. Pred svojom publikom na Poljudu je 2010. pobjedu odnijela i na natjecanju Kupa kontinenata. Po tri puta bila je prvakinja Hrvatske na otvorenom te na dvoranskom prvenstvu.
Ovoj nemogućoj niski uspjeha naše slavne visašice u seniorskoj konkurenciji prethodila su dva juniorska zlata na svjetskim prvenstvima te najviše postolje na Mediteranskim igrama kao i pobjeda na Europskom prvenstvu do 23 godine. Svijet doduše najviše pamti pobjednike i osvajače kolajni, no i Blankina peta, šesta, sedma te jedno 11 mjesto na Olimpijskim igrama među najboljim svjetskim sportašicama, uspjesi su koji će ostati vidno istaknuti u sportskim ljetopisima. Hrvatska je rekorderka u skoku uvis s preskočenih 2,08 metara što je samo centimetar manje od svjetskoga rekorda Bugarke Štefke Kostadinove. Proglašavana je najboljom europskom i svjetskom atletičarkom te najboljom hrvatskom, europskom i svjetskom sportašicom. Dobitnica je hrvatske državne nagrade za sport, Reda Danice hrvatske i nagrade Grada Splita. Prošle godine je okončala svoju bogatu sportsku karijeru i živi u Splitu.
Osvojili ste sve što se moglo osvojiti, čini se? Je li koja medalja ostala neosvojena, sportska želja neostvarena? Jeste li kao sportašica ostvarili sve svoje snove? Olimpijsko zlato očito nedostaje u Vašoj kolekciji?
Svjetski rekord i olimpijsko zlato dva su neostvarena cilja. I točno tim redom. Međutim, ta činjenica ne ostavlja gorčinu. Smatram da se sve događa kako je najbolje za mene i ne zadržavam se na stvarima koje ne mogu promijeniti.
Koji svoj sportski uspjeh smatrate vrhuncem karijere? Koja Vam je pobjeda i medalja najviše značila?
Teško je izdvojiti samo jednu. Obično kažem da imam četiri najdraža postignuća: prvo svjetsko zlato u Osaki, obrana naslova u Berlinu dvije godine poslije, skok od 208 u Zagrebu i, naravno, skakanje pred punim Poljudom na Kupu kontinenata 2010., što mi je bio san još otkako sam bila djevojčica.
Pamtimo Vaša trčanja počasnoga kruga s hrvatskom zastavom nakon pobjeda, suze na pobjedničkom postolju dok svira naša himna, traženje podrške publike dok udarate visoko podignutim rukama dlan o dlan. Što zapravo nosi vrhunske sportaše poput Vas i brojne druge da se neštedimice izlažu tolikim odricanjima i naporima? Pobjede, navijači, slava, novac, obitelj, domoljublje, čar natjecanja, sportski prestiž, adrenalin…?
Prije svega odgovornost prema talentu koji sam primila. Ukoliko čovjek ne prepozna i ne razvije svoje talente, teško može imati sretan i ispunjen život. Po naravi sam natjecateljski tip, što je bilo sukladno odabiru moga životnog poziva. Pobjede sam doživljavala kao nagrade za odricanje i trud, ali više kroz osobno zadovoljstvo nego kroz materijalnu dobit ili potvrdu vrijednosti od drugih ljudi. Novac nikada nije bio moj pokretač, iako je bilo lijepo zarađivati radeći posao koji volim. Što se tiče navijača, doživljavala sam ih kao motivaciju, nikad nisam… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
