Početna stranica » Bez jednakih prava

Bez jednakih prava

114 pregleda

Pišući o položaju žena u Bosni i Hercegovini, shvatila sam da pišem o sebi, o svojoj majci, o svojim prijateljicama i o svim ženama koje svakodnevno susrećem u prolazu, u dućanu... Ovo je priča o nama.

Žena sam, imam 31 godinu, zaposlena pravnica u oblasti zaštite ljudskih prava i s položenim pravosudnim ispitom. Radim ono što volim i imam priliku pomoći ljudima. Svako jutro ustanem u 6:30 sati, spremim se i odem na posao. Radim osam sati dnevno, pet dana u tjednu, često putujem, dođem kući umorna i iscrpljena. To su aktivnosti do 16 sati, odnosno do petka. Nakon toga idem kući na drugi posao, koji me sljeduje samo zato što sam rođena kao žena, posao koji ne mogu birati: kuhanje ručka, pranje rublja, suđa, peglanje, brisanje prašine… sve to radim jer „tako treba”.

Moj primjer pokazuje da se žene u našem društvu svakodnevno u praksi suočavaju s diskriminacijom, nejednakim mogućnostima u ostvarenju svojih prava, unatoč tomu što su ratificirani i potpisani brojni međunarodni dokumenti i donesen zakonodavni okvir kojim se muškarcima i ženama jamče jednaka prava. Uz to, i dalje su prisutni stereotipi žene, kao majke i kućanice, a muškarca kao hranitelja i glave obitelji.

Za vrijeme odrastanja, na djevojčice i dalje pada veća obaveza ponašati se lijepo, ne vikati niti psovati, nazočiti nastavi. Jer, ako tomu nije tako, „to je sramota”, „majka je nije odgojila”. Za dječaka koji to radi više puta ćete čuti „ma proći će ga”. Žene više nego ikad dosad postaju seksualni objekti. Posebna se pažnja posvećuje njezinu izgledu: je li našminkana i lijepo obučena. Ako nije, „sigurno je bolesna”, ili jednostavno „neuredna”.

Svi smo mi, iako pojedini to sebi ne žele priznati, u manjoj ili većoj mjeri patrijarhalni, skloni predrasudama i stereotipima. I sama priznajem da potiho osuđujem prijateljice koje ne znaju kuhati, iako se kroz svoj posao i osobna uvjerenja zalažem za jednakost muškaraca i žena.

Možemo se ponekad zapitati u čemu je tu problem, nisu li te aktivistice za prava žena više dosadne. Jednaki smo, imamo pravo glasa i mogućnost zaposlenja, naši očevi i supruzi pomažu u obavljanju svakodnevnih poslova. Kakva je onda tu nejednakost?

Teorija i praksa

Stanje na terenu pokazuje da ravnopravnost u bosansko-hercegovačkom društvu još uvijek ne postoji. Počnimo od sudjelovanja žena u političkom životu. Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine previđeno je da svaka kandidatska lista uključuje kandidate muškog i ženskog spola. Ravnopravna zastupljenost spolova postoji u slučaju kada je jedan od spolova zastupljen s najmanje 40 % od ukupnog broja kandidata na listi. To još uvijek nije zaživjelo u praksi.

Žene su i dalje najzastupljenije u uslužnim djelatnostima. Kad krenete na posao, vjerojatno ponekad zastanete kupiti nešto na trafici, u dućan, ujutro odete popiti kavicu ili piće navečer, a često prolazite i pored mnogobrojnih kladionica, primjećujete li tko vas najčešće uslužuje? Žene. Radno vrijeme u uslužnim djelatnostima je po 12 sati, plaće su minimalne, uskraćuje se pravo na odmor, radno-pravni status često nije reguliran sukladno zakonu. To za posljedicu ima izostanak prava na socijalno i zdravstveno osiguranje, a kasnije nepostojanje uvjeta za ostvarivanje prava na mirovinu.

Čak i u slučajevima kada su zaključeni ugovori o radu, radi se najčešće o ugovorima na određeno vrijeme (tri do šest mjeseci) uz minimalna primanja, a ukoliko žena zatrudni, može očekivati otkaz. Zaštita majke i majčinstva je još uvijek vrlo niska, obzirom da nije uspostavljen pravedan sustav zaštite prava žena koje koriste porodiljno odsustvo, jer on ovisi od tomu jesu li uposlene u privatnom ili javnom sektoru. Uz to, način ostvarivanja prava na naknadu tokom porodiljskog odsustva i njezina visina mijenjaju se u ovisnosti od mjesta prebivališta.

(…)


Cijeli tekst iz rubrike Tema broja pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.