Ne doživljavam to isključivo kao neki angažman u župnoj zajednici ili u nekom poslanju koje mi daje biskupija, kao vjeroučiteljici ili članici župnog pastoralnog vijeća. To je tek djelić ogromnog bogatstva poslanja koje iz dana u dan otkrivam i koji me ispunja radošću.
Dar plodnosti
No, otkud krenuti? Već samo razmišljanje o mojem tijelu i daru plodnosti, mogućnosti da budem trudna, da nosim novi život i sudjelujem u njegovu stvaranju nešto je neopisivo. To je zaista teško opisati riječima. Kao majka petero djece, živo nosim u sebi tu radost i ogromnu zahvalnost za taj dar! I ovdje vidim da je moje poslanje na najljepši mogući način povezano sa slavljenjem života, sudjelovanjem u njegovu stvaranju. Tome je prethodilo sve što je dovelo do toga, do ovakva braka, ovakva supruga koji je otvoren životu. Primjećujem da je ovdje jako velika odgovornost upravo nas žena. Kakvo će biti hodanje prije braka, vrijeme zaruka, prema kojim stvarnostima ćemo usmjeriti naš odnos. Ako žena u ovom području nije čvrsta i ako ne postavi jasno određene vrednote kao prioritete, onda će to utjecati i na sve što slijedi. Imam poslanje živjeti čistoću i svjedočiti da je moje tijelo hram Duha Svetoga, kolijevka života. I ako ja kao žena ne štitim to svetište života, kako očekivati da će to netko drugi činiti?
U knjizi Postanka čitamo kako je Bog rekao zmiji, ubojici ljudi od početka, lašcu i ocu laži (usp. Ivan 8,44) ove riječi: „Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu” (Post 3,15). Kad čitam ove riječi, primjećujem da se ovdje radi o duhovnom boju. I zaista, ako pogledamo krizu s kojom se danas suočava svijet, primijetit ćemo da se ona odvija na duhovnom području, na području ljudske spolnosti, odmicanja i udaljavanja od Božjeg nauma stvaranja čovjeka, braka, obitelji. Napadaju se temeljne antropološke istine, a usporedo s time umanjuju ili obezvređuju dar plodnosti i ljepota rađanja. Čak se, nažalost, i među vjernicima može čuti govor kulture smrti, kada se primjerice na negativan način govori o nečijoj trudnoći ili postavljaju neumjesna pitanja ili komentari. I ovdje vidim da mi žene imamo poslanje da svjedočimo o radosti života, daru plodnosti, da budemo ambasadorice života. Kao Marija, koja je prije svega Majka.
Jedno od najvažnijih područja mog poslanja u Crkvi jesu moj brak i moja obitelj. Da, namjerno sam prvo navela brak. Susrela sam neke žene koje su svoj fokus usmjerile na djecu, na njihov odgoj, a zanemarile svoj brak. Ili revno služe u svojoj župi, a opet su s druge strane zanemarile brak. A brak je prvi odnos u kojem sam pozvana biti cjelovito prisutna, davati se potpuno, stopostotno. Na vjenčanju sam obećala svom mužu da ću ga voljeti i poštivati sve dane života svoga. I ovdje vidim da je opet velika odgovornost upravo nas žena, da ne pristajemo da taj odnos postane nešto obično, navika, polovično, kao močvara. Kad primijetim da smo se malo udaljili, meni se odmah „upali alarm”. I razgovaram tada s mužem Krešom i pokušavamo pronaći način da se opet zbližimo. Nekada će to biti odvajanje vremena za razgovor ili odlazak na neku duhovnu obnovu. Svakodnevni život i brige vremenite znaju „isušiti” naš odnos i ako se mi sami ne borimo da taj odnos bude kvalitetan, ubrzo postajemo poput „oženjenih samaca”.
(…)
Cijeli tekst iz rubrike Tema broja pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
