Austrougarskim zaposjedanjem Bosne i Hercegovine 1878. nova je vlast, nakon 400-godišnje osmanske vladavine, donijela ambiciozan program preobražaja zemlje na društvenom, političkom, prosvjetno-kulturnom i gospodarskom planu.
Iz Monarhije je pristiglo mnoštvo kvalificiranih kadrova različitih profesija (liječnici, arhitekti, strojarski i građevinski inženjeri, željezničari, umjetnici, učitelji, arheolozi, činovnici, poduzetnici) jer ih u zemlji uopće nije bilo. U razdoblju od četrdeset godina (1878–1918) među tisućama stručnjaka različitih profila, pristiglih iz Monarhije, djelovalo više od 50 arhitekata, među kojima i 19 iz čeških zemalja.
Iz arhitektova života
Među češkim arhitektima najistaknutije mjesto zauzima Karlo Paržik (Karel Pařík) koji je, zajedno s hrvatskim arhitektom Josipom pl. Vancašom, najviše radio u BiH. Njih dvojica dali su najveći doprinos europskom izgledu Sarajeva.
Paržik se rodio u Welišu kod Jičina u Češkoj 4. srpnja 1857. godine. U Beču je završio srednju građevinsko-industrijsku školu, potom se upisao na Akademiju likovnih umjetnosti gdje je pohađao jednu od dvije Specijalne škole za arhitekturu, i to onu koju je vodio arhitekt Theophil von Hansen, profesor antičke i renesansne arhitekture, dok je na čelu druge bio Friedrich von Schmidt, profesor srednjovjekovne arhitekture. Obje su škole njegovale historicistički stil u graditeljstvu.
Paržik je došao u Sarajevo 1884. i ubrzo se uključio s Josipom pl. Vancašom u gradnju sarajevske katedrale i glavne zgrade Zemaljske vlade. Obojica su tada na početku profesionalne karijere: on je imao 27 godina a Vancaš 25! U državnu službu stupio je 1886. godine. Bio je na čelu Odjeljenja za visokogradnju građevinske sekcije Zemaljske vlade s titulom glavnoga savjetnika. Nakon umirovljenja 1916. godine, ostao je u Sarajevu s obitelji, radio je kao arhitekt i predavao u Srednjoj tehničkoj školi. Od 1921. do 1937. bio je savjetnik pri Vrhbosanskoj nadbiskupiji za pitanja crkvenoga graditeljstva umjesto Vancaša koji je preselio u Zagreb. Tijekom toga vremena projektirao je uglavnom katoličke sakralne objekte.
Paržik je zastupnik historicizma u arhitekturi. Između brojnih njegovih realizacija u Sarajevu izdvajamo: Zemaljski muzej, Narodno pozorište, Višu gimnaziju, Šerijatsku sudačku školu (danas Fakultet islamskih nauka), Srpsko-pravoslavnu školu…, a od sakralnih objekata Evangeličku crkvu (danas Akademija likovnih umjetnosti), Aškenašku sinagogu, crkvu sv. Josipa i kapelu na katoličkom groblju Stup. Izvan Sarajeva projektirao je crkve u dijecezanskim župama: u Rastičevu, Gornjem Hrasnom, Brčkom, Radunicama, Lukavcu, Bijelom Brdu, Ostrošcu, Ceru, Bijeljini, Rankovićima, Solakovoj Kuli, Žabljaku, Tesliću, Uzdolu… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
