Braćo i sestre!
Danas slavimo svetkovinu Isusa Krista, Kralja svega stvorenoga – Kralja svih Božjih stvorenja. To je velika svetkovina, koju uvijek slavimo na posljednju nedjelju liturgijske godine. Kao što smo čuli iz misnih čitanja, ova svetkovina je upozorenje na sveopći Sud na svršetku svijeta, a taj sud ima dva glavna značenja: isti Sud je ujedno spasenje za dobre i kazna za zle.
Iz samog našeg stava prema pravednom Božjem Sudu, mi sami možemo razlikovati: jesmo li dobri ili zli. Dobri i pravedni ljudi raduju se pravednom Sudu, jer će se u njemu otkriti njihova pravednost i primit će nagradu koju zaslužuju. Zli i nepravedni boje se pravednog Božjeg Suda, jer više neće moći izbjeći pravdu, nego će biti prisiljeni trpjeti kaznu za svoja zla djela. Stoga, ako se vi i ja bojimo Božjeg Suda, to znači da smo loši i da zaslužujemo kaznu. Zato se nužno moramo obratiti i popraviti svoje živote, u skladu s Božjim zakonom.
Ako se radujemo Božjem Sudu, to znači da smo pravedni i da smo zaslužili nagradu. – Dakako, ima i takvih, i to ne malo. Ali svatko od nas je svjestan da naša pravednost nije savršena i nije potpuna. Iako smo možda za mnoga dobra djela zaslužili neku nagradu, naša savjest je svjesna da imamo i mnogo slabosti, mnogo sjena, tame i mraka u svojim dušama. Imamo mnogo stvari za koje bi nam bilo mnogo bolje da ne izađu na vidjelo na pravednom Božjem sudu. Jer takve stvari mogu čak i nadmašiti dobra djela za koja želimo da ih Bog vidi i nagradi ih. Stoga se pokajmo, ispovjedimo i činimo pokoru!
Hvala Bogu, Isus Krist je svojoj Crkvi dao sredstva spasenja, sakramente. Svakim sakramentom, od krštenja do bolesničkog pomazanja, vjernik se čisti od svojih grijeha i posvećuje se. Ovisi samo o našoj slobodnoj volji hoćemo li prihvatiti sakramente Crkve ili ne. Što se tiče Boga, On se predstavlja kao Spasitelj i Otkupitelj svih onih koji se s vjerom oslanjaju na Njegovo milosrđe. Ali On je i pravedni Sudac za sve one koji ne vjeruju u Njega i ne traže Njegovu milost. – Kao što će dobri biti spašeni, tako će i zli biti osuđeni.
Dakle, samo o nama ovisi hoćemo li biti spašeni ili osuđeni.
S Božje strane, svi mi imamo nadu u spasenje, budući da nam Gospodin preko proroka Ezekiela (Ez 34, 11-12. 15-17) najavljuje: „Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti! … Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom – past ću ih pravedno!“ Ali nam također veli: „Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!“
U Psalmu 23, vjernik izražava sigurnost svoje nade: „Gospodin je pastir moj, ni u čem ja ne oskudijevam. … Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“
U drugom čitanju (1 Kor 15, 20-28) apostol Pavao nas uči da je nebeski Otac dao Sud svome Sinu, Isusu Kristu – da sav svijet časti njegova Sina, kao što on časti Oca. Ali kad se sav svijet pokori Sinu, tada će Sin predati svoje Kraljevstvo Ocu, da Bog Otac bude sve u svima.
Evanđelje (Mt 25, 31-46) je bilo savršeno jasno. Isus nam je dao kriterij svog suda. Kriterij ne može biti jednostavniji ili jasniji. Što si učinio svome bližnjemu, učinio si Isusu. Svaki od nas sudi se prema vlastitim djelima milosrđa – ili na temelju nedostatka milosrđa. Tko želi spasenje, zna put. Tko ne želi, sam je kriv za svoju propast i vječnu nesreću.
Svijet danas prolazi kroz mnoge probleme. Doći će i mnogo ozbiljniji problemi, počevši od bolesti, gladi, ljudske nepravde, katastrofa i ratova. Ali mi, ako se uzdamo u milosrđe raspetoga i uskrslog Krista, možemo biti mirni i sigurni da nam dolazi spasenje – ako ne ranije, onda barem na Posljednjem sudu.
Ne dao Bog da itko od nas zasluži vječnu kaznu i prokletstvo na Božjem sudu!
Neka nam Krist Kralj i Blažena Djevica Marija pomognu na putu spasenja. Amen.