Jedna od najčešćih fraza koju bake i djedovi izgovaraju svojoj djeci ili unucima jest: „Ne želim biti teret.” To se često događa kada im zdravlje nastavlja slabiti i moraju se sve više oslanjati na skrbnike kako bi se mogli kretati, piše Aleteia.
Nažalost, ovo uvjerenje je u ekstremnim slučajevima dovelo do porasta eutanazije, jer mnogi stariji ljudi sebe vide kao teret obitelji ili društvu i žele „ukloniti teret” od svojih voljenih.
Ono što treba jasno reći jest da je ta ideja potpuno pogrešna i da bake i djedovi nikada ne smiju biti gledani kao teret – nego kao dar koji treba čuvati.
Dragocjen resurs
U novije vrijeme, svaki je papa govorio protiv takvog načina razmišljanja, uključujući papu Benedikta XVI., koji je o tome govorio u jednom obraćanju 2008. godine:
„Danas je gospodarska i društvena evolucija donijela duboke promjene u život obitelji. Stariji, uključujući mnoge bake i djedove, nalaze se u svojevrsnoj ‘parkirnoj zoni’: neki shvaćaju da su teret obitelji i radije žive sami ili u domovima za umirovljenike, sa svim posljedicama koje takve odluke nose.”
On objašnjava: „Uvijek je potrebno snažno reagirati na ono što dehumanizira društvo” i da „ako su bake i djedovi, kako se često kaže, dragocjen resurs, potrebno je donijeti dosljedne odluke koje će omogućiti da se njihova vrijednost bolje prepozna.”
Papa Benedikt XVI. ukazao je na primjere djedova i baka u Bibliji, ističući njihovu važnost i za današnji svijet:
„Razmišljanje o bakama i djedovima, o njihovom svjedočanstvu ljubavi i vjernosti životu, podsjeća nas na biblijske likove Abrahama i Saru, Elizabetu i Zahariju, Joakima i Anu, kao i na starce Šimuna i Anu, pa čak i Nikodema: svi nas podsjećaju da u svakoj dobi Gospodin traži od svakoga da doprinese svojim talentima.”
Prije svega, iz kršćanske perspektive bake i djedovi nikada nisu teret i trebaju se gledati kao bitan dio obitelji i društva.
Svi učimo iz mudrosti starijih, a briga o bakama i djedovima daje nam priliku prakticirati tjelesna djela milosrđa.
Osim toga, kada bake i djedovi trpe zbog starosti, oni mogu svoje patnje prikazati u zajedništvu s Isusom, za spasenje svoje obitelji.
Ništa nije izgubljeno i bake i djedovi moraju ostati vitalan dio našega svijeta.
