Braćo i sestre, dobri vjernici često sebi, a i drugima, postavljaju pitanje: „Koji je najsigurniji put do spasenja?“– Najkraći odgovor na ovo pitanje jest: najsigurniji put do spasenja jest potpuno predanje u Božju volju.
Današnja misna čitanja to vrlo dobro potvrđuju. U prvom čitanju (2 Kr 4, 8-11. 14-16) čuli smo kako je plemenita žena Šunamka, zajedno sa svojim mužem, dočekivala Božjeg proroka Elizeja – ne samo po nekad, nego svaki put kad je prolazio kroz njihov grad. Čak je sagradila i namjestila sobu samo za njegove potrebe. I kao što je Isus Krist rekao u današnjem Evanđelju: „Tko primi proroka jer je prorok, primit će plaću proročku.“ Preko proroka Elizeja, Bog je toj ženi ispunio najveću želju njezina života: dao joj je sina. Bog je učinio čak i više od toga: dao joj je i vječni život, baš kao što ga je dao i svom proroku, iako se to ne spominje u ovom tekstu. Ta se žena potpuno predala u Božju volju, a Bog ju je u svojoj dobroti nagradio iznad njezinih očekivanja i želja.
U tom kontekstu, psalmist u Psalmu 89 kaže: „O ljubavi tvojoj, Gospodine, pjevat ću dovijeka!“
Sveti apostol Pavao u drugom čitanju (Rim 6, 3-4. 8-11) uči nas kako se mi kršćani moramo potpuno predati Božjoj volji. Kaže da smo, po sakramentu krštenja, koji je svatko od nas primio, zapravo umrli grijehu i pokopani s Kristom, kako bismo živjeli samo za Boga, s uskrslim Kristom.
Vrlo lijepa ideja i mi se slažemo s ovom izjavom, ali živimo li u skladu s njom? Ne događa li nam se prečesto da se, kad se nađemo u kušnji da sagriješimo, ne pokažemo mrtvima grijehu, već vrlo živima da činimo ono što naše tijelo i krv žele, iako nam naša duša i savjest vrlo jasno govore da bismo trebali živjeti samo za Boga, a ne za grijeh? Zato nas sveti Pavao savjetuje: „Smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!“
A što znači biti živ Bogu, sam Isus Krist vrlo dobro objašnjava u današnjem Evanđelju (Mt 10, 37-42), rekavši: „Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan…“
Ovdje moramo naglasiti da je ovaj prijevod Kristovih riječi dobar, točan i razumljiv. Jer netko je negdje preveo ovaj govor neprimjerenim riječima: „Tko ne mrzi oca svoga i majku svoju i sina svoga i vlastiti život… – ne može biti moj učenik!“ – Ovakav prijevod nije dobar; naprotiv, pogrešan je, jer se ne radi o mržnji, već o manjoj ljubavi prema zemaljskim dobrima, u usporedbi s većom ljubavlju prema Kristu i prema vječnim dobrima. Ne smijemo mrziti oca i majku, brata i sestru, sina i kćer, a pogotovo ne vlastiti život. Naprotiv: moramo ih voljeti. Ali iznad svega toga moramo voljeti Krista, Boga, njegovo Kraljevstvo i vječni život – jer inače nećemo biti dostojni njih!
Krist također kaže: „Tko ne uzme svoga križa i ne ide za mnom, nije mene dostojan!“ O kojem križu govori Isus? – Ne o svom križu, o Kristovu, nego o našem križu! Svatko od nas ima svoj križ: muž svoju ženu, žena svog muža; roditelj svoje dijete, dijete svog roditelja; prijatelj svog prijatelja, prijateljica svoju prijateljicu; učitelj svog učenika, učenik svog učitelja; liječnik svoje pacijente, pacijent svoju bolest; svatko svoju profesiju i dužnost. Ako prihvatimo svoje križeve kao sredstva spasenja, po kojima nas Bog dovodi k sebi, bit ćemo spašeni. Ako ne – nismo dostojni Boga.
Zbog toga se bojim da mladići i djevojke, koji ne prihvaćaju brak na vrijeme, ne prihvaćaju svoj križ – i nisu dostojni Boga. Bojim se da mladi bračni parovi, koji ne prihvaćaju djecu ili ih prihvaćaju premalo – možda neće postati dostojni Krista. Jer dijete je i križ i blagoslov za svog roditelja. Doista, samo po križu se dobiva blagoslov. Bez križa nema blagoslova! Pazite da ne ostanete bez Božjeg blagoslova!
I konačno, Isus toliko uzvisuje čast svog učenika, da ga izjednačava sa sobom: „Tko vas prima, mene prima; a tko prima mene, prima onoga koji je mene poslao. … Tko napoji jednoga od ovih najmanjih samo čašom hladne vode, zato što je moj učenik, zaista, kažem vam, neće mu propasti plaća!“
Kako velik poticaj da se potpuno predamo u Božje ruke, bez zadrške i bez odgađanja! Kako snažan poticaj na ljubav prema svima, jer će biti nagrađena kao za ljubav učinjenu izravno Isusu Kristu!
Dao Bog da svi postanemo dostojni učenici Krista Gospodina! Amen.
