Možemo biti sjajni matematičari i fizičari, imati ove i one sposobnosti, ali ako ne znamo komunicirati nećemo zablistati i iskoristiti vlastite talente, a radit ćemo ispod cijene koju bismo objektivno mogli postići na tržištu. Komunikacija je jedan od ključnih preduvjeta liderstva. Zapravo baš komunikacija čini razliku između lidera i onih koji samo vode, jer oni koji vode mogu imati viziju, biti obrazovani, kompetentni, kreativni i hrabri, ali pravi lideri su samo oni koji su sposobni svoju energiju i pozitivne osobine prenijeti na one koji ih žele slijediti. A kako bismo prenijeli svoje misli i ideje na druge i potaknuli ih da zajedno s nama sudjeluju u njihovu oživotvorenju, moramo, prije svega, vješto i učinkovito komunicirati.
A da bismo dobro komunicirali, moramo prvo zadovoljiti tri preduvjeta: poštovati sebe, u svakom čovjeku i svakoj situaciji vidjeti dobro i biti komunikacijski proaktivni… Ako smo nezadovoljni sami sa sobom, svojom pozicijom, ako nismo svjesni vlastitih vrijednosti i ne znamo tko smo i kakva je naša uloga, ne možemo biti dobar sugovornik, a ni dobar komunikator.
Tko sam ja? – važno je pitanje. Dio odgovora leži u našim jedinstvenim osobinama i kvalitetama, a svi smo, baš svi, po nečemu jedinstveni i obdareni jedinstvenim talentom i jedinstvenom misijom u ovom svijetu. Zato najprije, definirajmo sebe i postanimo svjesni vlastitih vrijednosti, ne kopirajmo druge, ne uspoređujmo se. Ne budimo usmjereni na vlastite nedostatke već na prednosti. Mudri ljudi kažu da svatko od nas ima 80 posto stvari koje nam savršeno štimaju u životu i 20 posto koje nas vuku natrag. Samo su drukčije raspoređene. Kod nekoga su te negativne strane bolest, obiteljski problemi, traume iz djetinjstva, fizičke mane, kod drugoga nedostatak novca, znanja i sl. Uspješni su fokusirani na talente koje nam je Bog dao i pozitivne preduvjete, dok one nedostatke nastoje neutralizirati. A neuspješnima problemi cijelo vrijeme služe kao izlika da se ne pokrenu i da ne pokušaju nešto napraviti sa svojim životom i talentima. S druge strane – kako je govorio sveti Augustin – ako želimo zapaliti vatru u drugima, zapalimo ju u sebi!
Lider ne mora biti savršen
Ljudi vole autentične vođe. Ne očekuju od lidera savršenstvo. Dovoljno im je vidjeti da daju najviše od sebe, da se trude, da im je stalo, da su primjer, da šire pozitivnu energiju. I da znaju kamo idu. Kako bi ljudi vjerovali u vođu, on mora vjerovati u njih. On mora vidjeti i prepoznati njihov potencijal. Vaše vodstvo počinje u onom trenutku kad vaša izvrsnost izdiže i potiče druge, kad izvlači najbolje od nas. Vođa pokreće ljude da idu dalje od onoga što se od njih traži. Za pravoga vođu nije teško podnijeti žrtvu jer smo uvjereni da činimo dobru stvar. Ljudima moramo pristupati s povjerenjem, makar riskirali da će nas iznevjeriti, jer inače propuštamo golemo bogatstvo prilika. S druge strane glasnogovornici našega dobrog glasa su upravo ljudi koji nas poznaju. S treće strane, ako ne poštujemo ljude i ako nam nije do njih stalo, to će se osjetiti u komunikaciji i komunikacija neće biti učinkovita. Kaže se kako je želja za osjećajem važnosti najdublji poriv u ljudskoj prirodi. William James je rekao kako je „najdublje načelo ljudske prirode žudnja za poštovanjem”. Sve što činite ili izgovarate mora voditi tome da se ljudi osjećaju važnima, da pojača njihovo samopoštovanje… To će se s reciprocitetom vratiti vama. U odnosu s ljudima gradite samopoštovanje. Prestanite govoriti ili raditi bilo što što bi umanjilo sliku drugih o vama ili o njima u njihovim očima. Dobar lider nije iznad već ispred ljudi. On nije nepogrešivi vođa već jedan od njih, koji ne skriva svoje mane. On ne kritizira i ne prebacuje odgovornost. On nalazi načina kako da neugodne stvari kaže na motivirajući način. Lider zna da destruktivna kritika uništava samopoštovanje i odnose. Ukazuje na problem indirektno. Kritizira u četiri oka, a hvali pred drugima. On svakodnevno gradi mostove i otvara nove prilike, a ne živi na staroj slavi.
Lider ne mora biti glasan
Želite li da se drugi zanimaju za vas, vi se zanimajte za njih. Poštujte druge da bi oni poštovali vas. Učinite sve da se ljudi u vašem društvu osjećaju vrjednije. Jednoga dana se ljudi neće osjećati što ste im u nekom trenutku rekli, ali će dugo pamtiti kako su se osjećali u tom trenutku u vašem društvu. Ljudima pristupajmo s poštovanjem i motivirajmo ih. Oni će tada u vama prepoznati i poštovati lidera. Dodatno ćete ih potaknuti da učine i nemoguće budete li im se divili, pohvalili ih, prijateljski ih prihvaćali, podijelili s njima svoju pozornost i dragocjeno vrijeme… Ljudi ne žele slijediti najglasnije, najupornije, ni nužno najpametnije… već one koji im ulijevaju povjerenje, jačaju vjeru, uz koje prepoznaju i cijene vlastite vrijednosti i osjećaju se bolje.
Alexandre Havard u knjizi Istinsko vodstvo tvrdi kako je karakter ključan kod svakoga vođe. A karakter se – dodaje – ne izgrađuje pomoću etičkih norma, nego stjecanjem naravnih i nadnaravnih vrlina što su ih iznjedrile antička i judeo-kršćanska tradicija. On dodaje i najvažnije vrline u izgradnji vođe – velikodušnost, poniznost, razboritost, hrabrost, samokontrola i pravednost. Pozornost posvećuje i nadnaravnim kršćanskim krepostima – vjeri, nadi i ljubavi – bez kojih nijedno učenje o vodstvu ne može biti potpuno. Sad dobivamo potpuno drukčiju sliku o liderima. Lideri mogu biti i tihi poput našega Zlatka Dalića. Svijet će uvijek odabrati razboritost, pravednost i samokontrolu pape Lava XIV. u odnosu na bahatost, isključivost i nadmoć američkoga predsjednika Trumpa.
Lider treba govoriti jasno i srcem
Dakle, dobri kršćani bi trebali biti dobri komunikatori. A dobri kršćani bi trebali biti i skromni pa priznati kako u svakoj situaciji možemo i moramo bolje komunicirati – u javnom, poslovnom i privatnom životu. Za početak važno je preuzeti odgovornost za našu komunikaciju. Ako nas drugi nisu dobro razumjeli, očiti smo pogrešno komunicirali poruku ili nismo odabrali pravi trenutak ili kontekst. Priznajmo da smo mogli bolje. Nije uvijek krivica na supruzi, djevojci, djeci, prijateljima, suradnicima… već često i na nama. Nekada nismo dali dovoljno truda, nismo imali dovoljno vremena ili smo trebali reagirati a nismo, pa snosimo posljedice. Nekada nismo pozorno slušali, a nekada smo govorili samo o sebi i svojim problemima da drugi uopće nisu uspjeli doći do riječi i priopćiti nam što njih muči. Brak, prijateljstvo ili posao – sve propada na istoj stvari – na neizgovorenom. Što se ne kaže, to se ne podrazumijeva. S druge strane, riječi grade ili ruše svijet! Loša komunikacija pokreće ratove, a dobra gradi mostove…
Svi mi komuniciramo. Ali kako? Rutinski i onako kako smo naučili. Zato mnoge naše poruke ljudi potpuno pogrešno shvate. Ostanemo nerazumljivi i nedorečeni. Netko je mudar rekao: „Komunikacija uspijeva onima koji se trude oko nje!” To je istina. Ako nam je stalo do sugovornika, onda ćemo se truditi i oko komunikacije. Ako nam nije stalo, komunicirat ćemo onako kako smo oduvijek komunicirali, rutinski… A onda ćemo dobiti i rezultate kakve smo dobivali. Ako se samo malo više potrudimo oko komunikacije, unesemo malo više empatije, suosjećajnosti, brige… nema dvojbe kako će naša komunikacija biti uspješnija, a odnosi s ljudima bolji. Dakle, ako želimo biti lideri, moramo komunicirati ne onako kako nama odgovara (a netko od nas je izravniji, samozatajniji, tiši, glasniji), već onako kako naši sugovornici očekuju da se komunicira s njima. S onima koji su direktni budimo direktni, s onima koji u komunikaciju unose osjećaje pokažimo osjećaje, onima koji traže strukturu i detalje budimo precizni, oni koji nam nude priču uzvratimo pričom. Prije nego nešto kažemo, dva puta razmislimo hoćemo li svojom porukom nekome uljepšati ili uništiti dan. Svaki čovjek ima svoje ime. Svaki čovjek ima svoj svijet, svoje probleme i svoje nade… Pazimo li na osjećaje i očekivanja ljudi? Poštujte ljude otvoreno i iskreno; pobudite u njima jaku želju (dajte im dobar motiv da učine nešto); dajte im osjećaj važnosti; poštujte tuđe mišljenje; počnite razgovor na prijateljski način… Pazite na osjećaje drugih u svakom trenutku. Osobito kad imate moć nad njima i kad oni ovise o vama. Autor Malog princa Antoine de Saint-Exupéry je lijepo rekao: Ja nemam pravo reći ili napraviti ništa od onoga što bi umanjilo čovjeka u njegovim vlastitim očima. Nije važno ono što ja mislim o njemu nego ono što on misli o sebi. Vrijeđanje čovjeka u njegovom dostojanstvu je zločin. Ako želiš da te razumiju, moraš govoriti jasno. A ako želiš da te vole i poštuju, moraš govoriti srcem. Nije li stvarno komunikacija jezik liderstva, kako reče James Humes!?
