Kardinali okupljeni na konklavi 8. svibnja 2025. za 267. biskupa Rima izabrali su 69-godišnjeg američkog kardinala Roberta Francisa Prevosta, koji je uzeo ime Leon (Lav) XIV. te je time započelo novo razdoblje za Katoličku Crkvu.
Od trenutka izbora, prvoga blagoslova Urbi et Orbi, prvih audijencija te mise na početku njegova pontifikata cjelokupna javnost bila je usmjerena na Papine riječi i geste pokušavajući u njima otkriti smjer u kojemu će Lav XIV. u sljedećim godinama voditi Katoličku Crkvu. Među glavnim pitanjima, barem kada su u pitanju svjetovni mediji, bilo je hoće li nastaviti putem pape Franje. Iako je još prerano donositi neke zaključke i predviđanja, ipak, na osnovi dosadašnjih istupa Svetoga Oca može se kazati kako će i njegov pontifikat biti u kontinuitetu s njegovim prethodnicima osobito s trojicom posljednjih rimskih biskupa: sv. Ivanom Pavlom II., Benediktom XVI. i Franjom.
Pontifikat kontinuiteta
Prvo Prevostovo pojavljivanje na središnjoj niši bazilike sv. Petra u večernjim satima 8. svibnja te njegova verbalna i neverbalna komunikacija dala je naslutiti da će novi Papa biti autentičan te da neće imati populistički pristup. S druge pak strane njegove oči pune suza otkrile su da se radi o emotivnom čovjeku s karizmom koji je svjestan tereta koji sa sobom nosi petrovska služba. Slična slika mogla se vidjeti i na svečanoj misi na početku njegova pontifikata kada je primao ribarski prsten.
Njegove prve riječi okupljenom mnoštvu: „Mir s vama”, osim što su riječi Uskrsloga Isusa apostolima, isto tako predstavljaju poveznicu s posljednjim govorom pape Franje na tom istom mjestu tijekom Urbi et Orbija za Uskrs 20. travnja 2025. u kojemu je dominirala upravo tema mira. Uz to novi Papa zahvalio je Franji na njegovoj službi te je u prvom nastupu pozvao na izgradnju mostova dijalogom i susretom što je opet u skladu s onim što je njegov predšasnik toliko puta ponavljao. No, da neće biti samo kopija Bergoglija na prvi pogled dala je otkriti odjeća koju je imao na sebi, to jest, za razliku od Franje koji tijekom svoga nastupnog govora 2013. nije nosio prepoznatljivu crvenu mocetu (tal. mozzeta) Lav XIV. je bio zaogrnut njome. Poslije su se pojavile informacije da će živjeti u Apostolskoj palači, a ne u Domu sv. Marte poput Franje, što je opet potvrda da novi Papa želi biti svoj, ničija kopija i da neće povlačiti poteze koji bi se možda javnosti više svidjeli. Još dva detalja iz prvih dana njegove službe otkrila su poveznicu s Benediktom XVI. i sv. Ivanom Pavlom II., a to je da je na prvoj misi s kardinalima, dan nakon svoga izbora, koristio prepoznatljivi zlatni Ratzingerov križ, a na svečanoj misi prigodom početka njegova pontifikata koja je slavljena na rođendan pape Wojtyle 18. svibnjanjegov križ. Sve su to naznake kontinuiteta s trojicom svojih prethodnika na petrovskoj službi.
Bogato iskustvo
Samim izborom i prihvaćanjem službe rimskoga biskupa Prevost je postao prvi Papa rođen u Sjedinjenim Američkim Državama i prvi augustinac na toj službi. Međutim, njegova osobna povijest otkriva da iza sebe ima bogato iskustvo, a njegovi završeni studiji da je riječ o vrlo obrazovanom čovjeku koji govori pet jezika. Ono što može biti od velikoga značaja u njegovu upravljanju Katoličkom Crkvom jest bogato pastoralno iskustvo. Odrastanje u Chicagu, službe župnika, profesora i odgojitelja, 30-ak godina djelovanja u Peruu kao misionara i poslije kao biskupa, zatim školovanje u Rimu i njegova služba u Rimskoj kuriji na mjestu pročelnika Dikasterija za biskupe pokazatelj su da dobro poznaje Crkvu i prilike u kojima ona djeluje u barem tri različita kulturološka ambijenta: Sjevernoj i Južnoj Americi te Europi.
Lav XIV. postao je prvi Amerikanac na čelu Katoličke Crkve čime je razbijen mit da Papa ne može doći iz SAD-a kako bi se izbjeglo da i najveći duhovni autoritet bude iz najveće svjetske sile. Međutim, još prije konklave pojedini analitičari govorili su kako je Prevost od svih kardinala iz SAD-a „najmanje Amerikanac” imajući u vidu upravo njegovu povezanost s Peruom i Latinskom Amerikom, ali i što nosi izmiješane: francuske, talijanske i španjolske gene. Još jedan detalj iz njegova prvoga govora neposredno nakon izbora otkriva da je za njega njegov redovnički identitet i misionarsko djelovanje važnije od nacionalne pripadnosti, a to je da se nakon dijela koji je izgovorio na talijanskom jeziku obratio Peruancima na španjolskom. Dakle, nije u tom trenutku osjećao potrebu progovoriti materinski engleski jezik niti se obratiti izravno Amerikancima.
Nomen est omen – Ime je znak
Iako je izbor Papina imena i inačice koja će se koristiti u hrvatskom jeziku Lav ili Leon (op. potpisnik ovih redaka logičnijim smatra koristiti inačicu Leon) izazvao nemalu raspravu u Crkvi u Hrvata ipak je važniji motiv zbog kojega je Prevost uzeo baš to ime. Kako je sam objasnio poticaj mu je bio pontifikat Leona XIII. koji se smatra začetnikom socijalnoga nauka Crkve sa svojom enciklikom Rerum novarum iz 1891. koja je govorila o radničkim pravima, kapitalizmu, dostojanstvu rada i pravednoj plaći na počecima industrijske revolucije. Upravo socijalna pitanja bit će važna i Lavu XIV. s osobitim naglaskom na umjetnu inteligenciju i s njom povezanim ljudskim dostojanstvom. „U naše vrijeme, Crkva svima nudi blago svog socijalnog učenja kao odgovor na još jednu industrijsku revoluciju i na razvoj u području umjetne inteligencije koji postavlja nove izazove za obranu ljudskog dostojanstva, pravde i rada”, kazao je Sveti Otac tumačeći izbor svoga imena.
Očekivanja novoga pontifikata
Iako je nezahvalno još uvijek prognozirati koji će biti glavni naglasci pontifikata Lava XIV. iz nekoliko njegovih dosadašnjih propovijedi i govora na audijencijama, jasno je da će njegova prvotna misija, što je poslanje i svakoga kršćanina, biti evangelizacija i naviještanje Božje riječi.
Evangelizacija. To je tema koja je Prevostu itekako bliska jer i sam ima iskustvo misijskoga djelovanja. Da će tomu dati veliku važnost dalo se naslutiti iz njegove propovijedi upućene kardinalima dan nakon što je postao Papa kada im je u Sikstinskoj kapeli, među ostalima, poručio: „I danas nije rijetkost da se kršćanska vjera smatra nečim apsurdnim, nečim za slabe i neinteligentne ljude; u okruženjima gdje se prednost daje sigurnostima poput tehnologije, novca, uspjeha, moći, užitka. To su sredine u kojima nije lako svjedočiti i naviještati evanđelje i u kojima se vjernike ismijava, progoni, prezire ili, u najboljem slučaju, tolerira i sažalijeva. No, upravo zato su to mjesta gdje je misija hitna, jer nedostatak vjere često vodi u drame poput gubitka smisla života, zaborava milosrđa, kršenja ljudskog dostojanstva u njegovim najdramatičnijim oblicima, krize obitelji i brojnih drugih rana koje duboko pogađaju naše društvo. Ni danas ne nedostaje sredina u kojima se Isusa, iako se cijeni kao čovjeka, svodi na nekakvog karizmatičnog vođu ili nadčovjeka – i to ne samo među nevjernicima, već i među mnogima krštenima, koji na taj način praktično žive u ateizmu. To je svijet koji nam je povjeren, u kojemu smo, kako nas je mnogo puta učio papa Franjo, pozvani svjedočiti radosnu vjeru u Isusa Spasitelja. Stoga je i za nas ključno ponoviti: ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga’ (Mt 16,16). Ključno je to prije svega činiti u vlastitom osobnom odnosu s Njim, kroz svakodnevno obraćenje. A zatim i kao Crkva, živeći zajedno svoju pripadnost Gospodinu i donoseći svima Radosnu vijest.”
Ljubav i jedinstvo. Drugi važan naglasak koji se mogao iščitati iz Papinih dosadašnjih poruka je ljubav i jedinstvo Crkve. U svom nastupnom govoru podsjećajući na riječi sv. Augustina Sveti Otac je ponovio njegovu poznatu misao: „S vama sam kršćanin, a za vas biskup” te je u nastavku istaknuo: „U tom smislu svi možemo zajedno hoditi prema onoj domovini koju nam je Bog pripravio.” Jedinstvo Crkve i zajednički hod očito su važne teme za Lava XIV. jer slične misli ponovio i u propovijedi na inauguralnoj misi na Trgu sv. Petra kada je kazao: „To bih, braćo i sestre, želio da bude naša prva velika čežnja – Crkva koja je ujedinjena, znak jedinstva i zajedništva, koja postaje kvasac za pomireni svijet.” U njegovoj viziji to je moguće ostvariti ponovno kroz misionarski duh u Crkvi i jedinstvo u različitosti. „To je misionarski duh koji nas mora nositi – ne zatvarati se u svoje male krugove, ne osjećati se boljima od svijeta, nego ponuditi svima Božju ljubav, da se ostvari ono jedinstvo koje ne briše razlike, nego poštuje osobnu povijest svake osobe te kulturne i vjerske korijene svakog naroda”, rekao je u istoj propovijedi.
Mir i međureligijski dijalog. Već je spomenuto kako je mir i poziv na dijalog bila prva misao koju je papa Lav XIV. uputio. Svjestan je kako trenutno u svijetu postoje brojni ratovi i napetosti koje prijete da prijeđu u sukobe širih razmjera što uključuje u uporabu atomskoga oružja. Stoga ne čudi kako je u svega 15-ak dana svoga pontifikata imao susrete s američkim potpredsjednikom Jamesom Davidom Vancem i ukrajinskim predsjednikom Volodomirom Zelenskim kako bi pokušao posredovati u pregovorima između Rusije i Ukrajine. Uz to se u medijima pojavila informacija da je spreman ponuditi Vatikan kao mjesto pregovora dvije zaraćene strane nakon što su propali pregovori u Istanbulu.
U tom smislu važnu ulogu imaju ekumenizam i međureligijski dijalog jer bez mira među religijama teško je očekivati uspostavu pravednoga mira u svijetu. Da će na tome putu nastaviti misiju svojih prethodnika dao je do znanja kada se u Rimu 19. svibnja susreo s predstavnicima drugih Crkava, crkvenih zajednica i drugih religija te im tom prigodom poručio: „Danas je vrijeme za dijalog i izgradnju mostova. Stoga s radošću i zahvalnošću pozdravljam nazočnost predstavnika drugih religijskih tradicija, koji dijele potragu za Bogom i njegovom voljom – voljom koja je uvijek i jedino volja ljubavi i života za muškarce i žene, kao i za sva stvorenja (…) Uvjeren sam da, ako budemo složni i slobodni od ideoloških i političkih pritisaka, možemo biti djelotvorni u izricanju ‘ne’ ratu i ‘da’ miru, ‘ne’ utrci u naoružavanju i ‘da’ razoružanju, ‘ne’ gospodarstvu koje osiromašuje narode i Zemlju, a ‘da’ cjelovitom razvoju.”
Sinodalnost. Još jedan važan naglasak njegova pontifikata bit će i nastavak puta sinodalnosti u Crkvi. Kao jedan od suradnika pape Franje sigurno je i Lav XIV. dobro upoznat s procesom Sinode o sinodalnosti i izazovima koji Crkvu očekuju na tom putu u budućnosti. Da će tu nastaviti stopama svoga predšasnika i sam je potvrdio kazavši: „Svjestan da su sinodalnost i ekumenizam usko povezani, želim potvrditi svoju namjeru da nastavim s naporima pape Franje u promicanju sinodalnog karaktera Katoličke Crkve te u razvoju novih i konkretnih oblika za sve intenzivniju sinodalnost na ekumenskom području.”
Uz sve pobrojene teme s kojima će se novi Papa baviti sigurno će tu biti i nastavak reforme Rimske kurije, veća transparentnost, a ono što mu u ovom trenutku nije toliki teret kao što je bio Benediktu XVI. i Franji je suočavanje sa slučajevima zlostavljanja maloljetnika i ranjivih osoba jer je Katolička Crkva na tome području poduzela odlučne korake k nultoj toleranciji i postala predvodnica u prevenciji i zaštiti od takvih nemilih događaja.
Međutim, bit će isto tako zanimljivo vidjeti kako će se Papa odnositi prema kontroverznom Sinodalnom putu u Njemačkoj, ali i koje će suradnike izabrati na čelu Dikasterija. Upravo će izbor pročelnika Dikasterija biti krucijalan i on će biti jedan od pokazatelja u kojem smjeru će ići pontifikat Lava XIV.
Za sada odaje stav lidera s jasnom mišlju, a ono što će mu trebati u budućnosti su sigurno molitve vjernika te otvorenost Duhu Svetomu kako bi njegov pontifikat uistinu bio blagoslovljen.
