Početna stranica » 15. nedjelja kroz godinu: Idi, pa i ti čini tako!

15. nedjelja kroz godinu: Idi, pa i ti čini tako!

4 min

Svaki kršćanin trebao bi biti drugi Krist u današnjem svijetu, kao što je to bio, primjerice, sv. Franjo Asiški za svijet svoga vremena. U njegovu životu vidimo savršenu provedbu volje Gospodnje, za spasenje i svetost svakog od njegove ljubljene djece

Braćo i sestre, tijekom mnogih stoljeća kršćanstva glavni problem vjernika bio je: kako se možemo spasiti? Kako možemo postići spasenje? Isti problem mučio je i vjernike Starog zavjeta, u vrijeme Mojsija, kao i učitelje Božjeg zakona u Isusovo vrijeme.

Danas, nažalost, postoje mnogi ljudi koji uopće ni ne razmišljaju o spasenju, ni o čovjekovoj besmrtnoj duši, niti o vječnom životu. Ova situacija je mnogo gora nego u prošlim stoljećima, jer ljudi ni ne pitaju kako se mogu spasiti, a ni sami ne traže spasenje – a onda je jasno da se vrlo lako može dogoditi da ga niti ne pronađu, osim uz čudesnu intervenciju Božjeg Milosrđa.

Mi sebe nazivamo vjernicima i tražimo ne samo spasenje, kao minimum naših težnji, već i posvećenje, kao što je volja Boga, koji nas je stvorio. Naša briga je ista, kao i ona prethodnih generacija – ali je i odgovor isti, kao onaj koji je Bog dao našim precima.

U prvom čitanju iz knjige Ponovljenog zakona (Pnz 30, 10-14) Bog preko Mojsija govori svom narodu da je on sa svoje strane ponudio spasenje izabranom narodu: otkrio im je svoju volju i svoje zakone za čovjekovo dobro. Ti zakoni nisu daleko: ni na nebu, ni preko mora, niti negdje na nekom drugom nedostižnom mjestu – nego je riječ Božja upravo u našem umu, u našem srcu, u našoj savjesti, da je primijenimo i da se spasimo. Nema nijedne osobe na svijetu kojoj Bog nije dao zdravu savjest, da može jasno razlikovati dobro od zla – i da se može spasiti, ako slijedi dobro i kloni se zla.

Učitelji Zakona, kako bi narodu olakšali razlikovanje dobra od zla, u Svetom Pismu su nabrojili više od 600 različitih Božjih zapovijedi, kako ne bi došlo do kršenja Božje volje ni u najmanjim stvarima. Ipak, ovoliki broj zapovijedi nije donio narodu jasnoću Božje volje, jer rijetko tko zna napamet sve te zapovijedi. Iz tog razloga, Bog nam je preko Mojsija dao 10 glavnih zapovijedi, koje obuhvaćaju čitav njegov zakon i koje svaki vjernik uči od malih nogu, kako se ne bi nikome dogodilo da izgubi dušu, jer nije poznavao Božje zapovijedi i njegovu volju.

Potom je Isus Krist učinio još više: sve Božje zapovijedi obuhvatio je u dvije zapovijedi ljubavi: Ljubi Gospodina, Boga svog, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim! … Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!” (usp. Mt 22, 37. 39).

Dakle, nažalost, ljudi su lijeni i gledaju samo svoj interes: žele spas i vječni život, ali se ne žele zamarati vršenjem volje Božje. Zbog toga je onaj pismoznanac i zakonoznanac iz Evanđelja (Lk 10, 25-37), postavio Isusu pitanje: „Tko je moj bližnji?”

Ako je itko poznavao Zakon, on ga je sigurno poznavao, ali nije bio spreman voljeti svog bližnjega kao samog sebe. Zato je tražio opravdanje za nedostatak ljubavi. Tražio je načina da suzi krug bližnjih koje treba voljeti. Isus je taj krug otvorio do maksimuma: treba voljeti čovjeka i druge nacije, i druge vjere, pa čak i svog neprijatelja – ako je u potrebi, i ne smiješ ga zanemariti, jer on je tvoj brat po Bogu, kojeg treba voljeti najvećom ljubavlju, i to odmah nakon ljubavi prema samom Bogu. Ovaj zakon se ne može izbjeći niti zanemariti. Stoga idi i čini i ti tako, kao što je učinio milosrdni Samarijanac, jer inače ćeš pogaziti volju Božju, zanemarujući ljubav prema bližnjemu.

Zbog toga Ps 19 pjeva: „Savršen je Zakon Gospodnji!”

Jedini čovjek koji je savršeno ispunio Božji Zakon, jest Isus Krist, u kojem je sve stvoreno na nebu i na zemlji i po kojem je Bog pomirio sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima, kako nam govori sv. Pavao u drugom čitanju (Kol 1, 15-20).

Svaki kršćanin trebao bi biti drugi Krist u današnjem svijetu, kao što je to bio, primjerice, sv. Franjo Asiški za svijet svoga vremena. U njegovu životu vidimo savršenu provedbu volje Gospodnje, za spasenje i svetost svakog od njegove ljubljene djece.

To ne znači da moramo činimo čudesa, jer to ni ne možemo, nego da pomognemo svakom čovjeku u nevolji, kome na bilo koji način možemo pomoći na putu spasenja – prije svega za spasenje duše, ali i za prevladavanje bilo kojeg problema koji ugrožava život, mir i blagostanje naših bližnjih.

Neka nam u tom smislu pomogne primjer i zagovor Blažene Djevice Marije te naših svetih anđela i nebeskih zaštitnika! Amen.