„Mojsije uze šator i razape ga izvan tabora, daleko od tabora. I nazva ga šator sastanka. Tko bi se god htio obratiti Gospodinu, pošao bi k šatoru sastanka… Stup oblaka je stajao na ulazu šatora… Ondje bi Gospodin razgovarao s Mojsijem licem u lice, kao što čovjek govori s prijateljem.” (Izl 33,7.10-11) Dok je Izrael putovao pustinjom, mogao se s Bogom sastati u jednom posebnom prostoru, nazvanom dakle šator sastanka. Na latinskom jeziku šator je tabernaculum: danas tako nazivamo svetohranište u crkvama, mjesto gdje se čuva Tijelo Kristovo. I mi smo danas često u različitim pustinjama života… Bolesti, bračne krize, ranjenost srca, ovisnosti, razni problemi, križevi i trpljenja, duhovne i emocionalne kušnje i padovi, duševne iznemoglosti… Gospodin silno želi da se svakodnevno „razapne šator” u kojemu bi se čovjek mogao na poseban način susresti sa svojim Bogom. Nužno trebamo takav prostor susreta, izdvojenosti od buke i zamamnosti svijeta, mjesto slobode i spokoja. „Riječ je tijelom postala i razapela svoj šator među nama” (Iv 1,14) – čitamo originalno u Evanđelju. Gospodin Isus Krist – Riječ postala tijelom – kasnije će reći svojim učenicima: „Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti, i uzvratit će ti Otac tvoj koji vidi u tajnosti.” (Mt 6,6) Poklonimo se svome Ocu u tajnosti, u intimi svoga bića, primajući blagoslov njegove milosrdne ljubavi.
Povratak molitvi
U svetoj Godini milosrđa (2016. – 2017.) Papa Franjo u buli Lice milosrđa poručuje: „Isus iz Nazareta, svojom riječju, svojim djelima i cijelom svojom osobom, objavljuje Božje milosrđe… (1) Milosrđe je put koji sjedinjuje Boga i čovjeka, jer otvara srce nadi da smo ljubljeni zauvijek, usprkos ograničenju zbog svojega grijeha… (2) Pogleda upravljena prema Isusu i njegovu milosrdnomu licu možemo iskusiti ljubav Presvetoga Trojstva… (8) Da bismo bili sposobni za milosrđe, moramo se u prvome redu oraspoložiti za slušanje Božje riječi. To znači ponovno otkriti vrijednost šutnje kako bismo razmatrali Božju riječ koja nam je upućena. Na taj je način moguće razmatrati Božje milosrđe i usvojiti ga kao vlastiti način života. (13)” Ovime se poziva vjernike katolike da obnove svoju svakodnevnu osobnu molitvu kako bi vremenom postala cjeloživotni, najbolji mogući, plodonosan i spasonosan običaj! Vratimo se svakodnevnoj molitvi! Služeći se biblijskim rječnikom, postavljamo šator milosrđa u bilo kojem dijelu dana, ako je moguće ponajbolje od 15 do 16 sati, u „satu milosrđa”, u milosno vrijeme Kristove smrti na križu, prema objavi samoga Isusa sv. sestri Faustini Kowalskoj, tajnici Božjega milosrđa.
U svojoj osobnoj molitvi, u svoj šator sastanka, dovedi u duhu osobu ili osobe s kojima živiš i radiš: svoje bližnje i svoje pokojne. Kako nas Isus poučava, zatvori vrata, odnosno: isključi televizor, računalo i telefone, prekini s kućanskim poslovima; tvoj šator može biti soba, vrt, kapelica, pa i vozilo… Bilo koje mjesto gdje ćeš u tišini ući u Božju prisutnost.
• Možeš moliti s raspelom u ruci ili pred slikom Milosrdnoga Isusa, ako si u prilici
• Zazovi Duha Svetoga svojim riječima ili riječima neke crkvene molitve ili pjesme
• Milosrdnomu Bogu povjeri svoje nakane, potrebe svoga života, iznesi pred njegovo lice svoje prošnje u svojim tugama te zahvalnosti u svojim radostima…
• Izmoli Krunicu Božjega milosrđa
• Pročitaj i kratko razmatraj nešto iz Svetoga pisma – možda ponajbolje misna čitanja dana
• Blagoslovi sebe i one za koje moliš, te zamoli Gospodina da se proslavi po svemu što činiš i što proživljavaš dotičnoga dana. Osobna molitva vrlo je važan dio dana za svakoga vjernika.
Uđi u ovaj prostor, koji smo prigodno nazvali šatorom milosrđa i sastani se s Milosrdnim Bogom: to je duhovno mjesto tvoje sigurnosti i zaštite, mjesto gdje dobivaš pravi mir i utvrđuješ svoju vjeru, pouzdanje i ljubav. Ovdje gradiš svoj poseban odnos sa svojim Stvoriteljem. Taj šator je i Srce Isusovo – u koje se zatvaraš kako bi čuo/čula svojega Spasitelja i hodio/la dnevno njegovim putovima. Nađi pola sata dnevno za svoj intimni susret s onim koji je za tebe došao na svijet kao čovjek, živio, umro i uskrsnuo za tvoje vječno spasenje.
Prvi šator (tabernakul) Isusa Krista na zemlji bila je prečista utroba njegove Majke Marije: svaku svoju osobnu molitvu završi posvetom i predanjem sebe i svih svojih pod njezinu obranu i majčinsku brigu. Učini to svojim riječima, jer molitva je razgovor i slušanje, druženje i prijateljevanje, promatranje i primanje… „Lisice imaju jazbine, ptice nebeske gnijezda, a Sin Čovječji nema gdje bi naslonio glavu” (Lk 9,58). Dopusti dakle, da tvoj svakodnevni molitveni susret s Gospodinom bude vrijeme u kojemu će on moći nasloniti glavu na tvoje srce! Traži te, treba te: pronađi Isusa i njegovo neizrecivo milosrđe i upoznaj ga u šatoru milosrđa! Moli milosrdnoga Boga da u tvom šatoru milosrđa i sastanka s njime otvori brane nebeske i pošalje rijeke milosrđa i milosti u tvoj život i u život tvoje obitelji. Postavimo taj šator i nad drugima: osim što moliš za njih, pouči ih da svakodnevno i sami mole na taj način. Nauči svoje bližnje molitvu Krunice Božjega milosrđa!
U svoj šator milosrđa uzmi za ruku i one koji ti čine probleme i zadaju brigu i muku, uvedi ih s ljubavlju i praštanjem pred Božje lice te iskreno zazivaj milosrđe na njih. Tvoja dnevna osobna molitva je tvoj šator sastanka, prostor utjehe, utočište i sklonište, mjesto obnavljanja snage i mjesto pouke, mjesto slavljenja, izlijevanja boli i suza, pokazivanja rana, obožavanja i štovanja Boga Oca, Boga Sina i Boga Duha Svetoga. Ubrzo ćeš shvatiti važnost osobne molitve i nećeš moći živjeti bez nje. Bez pravoga dijaloga s Gospodinom, nestaje i dobroga dijaloga s ljudima. U takvoj molitvi spoznaješ volju Božju za svoj život i dobivaš snagu da je izvršiš. U vremenima galopirajućega praznovjerja, magije i okultnoga, u svijetu teško ranjenom abortusima, eutanazijom, pedofilijom, homoseksualizmom, bludnošću, zlom kocke, droge, alkoholizma i mnogih oblika nasilja, nemarom i nehajem prema Bogu i Božjemu, liturgijskim svetogrđem, otpadništvom od nauka mnogih teologa i svećenika… Više nego ikada potrebna nam je osobna molitva. Iz takve ustrajne, iskrene i ozbiljne molitve, rodit će se i zrela odluka za obiteljsku molitvu te molitvu u zajednicama vjernika.
Učini i „Priziv na Božje milosrđe”!
„Onaj, tko je pogođen osobito teškom kušnjom, ili je pritisnut težinom počinjenih grijeha; onaj tko je izgubio svaku nadu u životu te je u napasti da padne u očaj… može se hrabro obratiti Gospodinu ovim riječima: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! Kolike je duše već utješio ovaj zaziv, što nam ga je Providnost preporučila i ostavila po sestri Faustini! Taj jednostavan čin predanja Isusu raspršuje najtamnije oblake i unosi zraku svjetla u svačiji život!” (Ivan Pavao II., Trg sv. Petra, Rim, 30. travnja 1999.)
• Možda se i ti nalaziš u nekoj osobito teškoj i bolnoj životnoj situaciji…
• Možda tvoji problemi sada izgledaju nerješivi…
• Možda si toliko izranjen/a… Zarobljen/a mnogim patnjama u obitelji ili na poslu; mukama, okovima grijeha, tlačenjima zloduha… U tjelesnom si, duševnom ili duhovnom trpljenju kojemu ne vidiš kraja… Zavapi dakle odmah, odvažno i s velikom vjerom: ISUSE, UZDAM SE U TEBE!
• Prepusti svoje brige onomu tko te neizmjerno ljubi!
• Ako te Bog trenutno ne uslišava… Možda ima nešto bolje za tebe?
• Križevi nas čine Kristovim učenicima: on nas odgaja po križu; krize života dovode nas ka obraćenju i zrelosti, ukazuju na duhovne stvarnosti i čeliče za duhovne borbe…
• Gospodin zna najbolje što je najbolje za naše živote!
• Pouzdaj se u milosrdnu Božju ljubav i vjeruj Radosnoj vijesti Gospodina Isusa!
Što će biti?
Nije lako moliti ovim zazivom kada smo u tjeskobama, strahovima, kada bolest ili žalost udara u naše biće. Ali, baš je tada ova molitva vjerodostojna i plodonosna. Gledaš svijet i razmišljaš: toliki ratovi, abortusi, rastave, nasilja, mržnje, parnice, samoubojstva, depresije, besmisao… Tolike duše okovane drogom, bludom, alkoholom, bogopsovkom, praznovjerjem… Što će biti s mojom djecom? Možda si razočaran/a u sve, pa i u Crkvu? Možeš svakako vapiti: ISUSE, UZDAM SE U TEBE!
Isus je sv. Sestri Faustini Kowalskoj naredio naslikati svoju sliku i objasnio: „Ovo je moj pogled s Golgote… Milosrdno gledam na sve koji dolaze pod moj križ i koji nose svoje križeve… Moja je ruka uzdignuta da blagoslivlja, ne da udara i prijeti… JA SAM KRALJ MILOSRĐA, JA SAM SAMO MILOSRĐE!… Iz mojega Srca izlaze zrake milosrđa i označuju sakramente milosrđa: ispovijed i euharistiju… Na ovoj sam slici odjeven u ruho svećenika, ja sam Veliki svećenik, dođite k meni u mojim svećenicima… Ja hitam da vas spasim, ja trčim da podignem grešnika iz njegova zla… Izbacujući mene iz svoga života, ljudima ostaje samo tama…”
Zato, ponavljajmo svakodnevno i u svim okolnostima te učimo i druge ovoj snažnoj i lijepoj molitvi: ISUSE, UZDAM SE U TEBE!
• Ponavljajući ovaj zaziv, govoriš da se ne pouzdaješ u sebe, u druge, u stvorenja, u novac, u talente, karijeru, tijelo, u svoje planove…
• Ovaj je zaziv čin beskompromisnog povjerenja u Božje vodstvo i autoritet njegove ljubavi
• Moleći ovako, činimo predanje u Božju volju svega onoga što imamo i jesmo, pristajući na njegove putove i suverene odluke
• Ovaj zaziv molimo srcem i usnama, učeći se u potpunosti oslanjati na Isusa Krista – Lice Očeva milosrđa!
Milosrdna poruka
Upoznaj poruku Božjega milosrđa čitajući Dnevnik svete Faustine! Pridruži se nekoj od molitvenih zajednica koje mole i šire štovanje Božjega milosrđa! Svakodnevno moli Krunicu Božjeg milosrđa i čitaj svoju Bibliju! Postavi sliku Milosrdnoga Isusa ondje gdje živiš i radiš! Čini djela milosrdne ljubavi, pomažući drugima i noseći terete bližnjih! Uči druge zazivati Božje milosrđe! Pouzdanje je najozbiljniji kršćanski životni stav i takav odnos čovjeka prema Bogu, koji se očituje u potpunom ispunjavanju njegove volje. Upravo to donosi ljudskomu srcu mir i trajnu sreću. Zloduh će se boriti svim sredstvima da ne dođe do toga, no čim jača borba – tim veća pobjeda!
Pomolimo se ovako: Gospodine Isuse, prizivam se na tvoje neizrecivo milosrđe! Pritisnut/a mnogim grijesima i slabostima, bolima i patnjama, ispovijedam da si ti moj jedini Spasitelj te srcem vjerujem, a ustima priznajem da si umro i uskrsnuo za mene! Odsada, sav moj život predajem u tvoje ruke, oslanjam se na tvoju sućutnu ljubav i odlučujem da ću u svemu biti sasvim tvoj/a! Prizivam se na tvoja obećanja, na tvoju svetu riječ, na tvoju žrtvu s Golgote i na pobjedu tvojega slavnoga uskrsnuća! Činim priziv na tvoje beskrajno i nepojmljivo milosrđe, koje mi govori da sam ljubljeno dijete Božje stvoreno za vječnost s tobom! Odričem se svakoga zla i svime što ću činiti od danas, želim svjedočiti svoju čvrstu odluku i način života: ISUSE, UZDAM SE U TEBE! Amen.
Prepusti Gospodinu putove svoje, u njega se uzdaj i on će se brinuti… (Ps 37,5) Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim i on se k meni prignu… (Ps 40,2) Blago čovjeku koji se uzda u Gospodina… (Ps 40,5)
(p. Marko Glogović, Kalendar sv. Ante 2021.)
