U Jubilarnoj godini 2000. navršilo se sto godina kako je spjevana pjesma “Do nebesa nek’ se ori”, koja je kroz cijelo dvadeseto stoljeće bila i ostaje jedna od naših najpopularnijih vjerskih pjesama. Ta je pjesma u čast Srcu Isusovu bila, međutim, spjevana za jednu sasvim određenu prigodu: za posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. godine koju je obavilo preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka.
Pripremne akcije
Nakon što je papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Pod pokroviteljstvom zagrebačkog nadbiskupa Jurja Posilovića u Zagrebu je u veljači 1900. ustanovljen poseban odbor za organiziranje posvete. Već s prvog sastanka 24. veljače 1900. odbor je uputio hrvatskoj mladeži javni poziv za posvetu koji je objavljen i u tisku. Sav hrvatski episkopat spremno je odobrio ovu inicijativu, blagoslovio je i uzeo pod svoje okrilje te obećao potrebnu pomoć. Visoka Zemaljska vlada, kojoj se Odbor obratio također s molbom za pokroviteljstvo, dala je svoj pristanak i odobrila je sve akcije koje su s tim u svezi bile organizirane po školama.
Nakon “Poziva” koji je u obliku letka bio objavljen u javnosti, Odbor je objavio posebnu brošuru na trideset stranica pod naslovom “Slavlje hrvatske omladine na osvitu novoga stoljeća” u kojoj se detaljnije obrazlaže smisao posvete i način njezina obavljanja. U toj je brošuri po prvi puta objavljena pjesma posvetnica “Do nebesa” koju je u Travniku spjevao devetnaestogodišnji gimnazijalac Petar Perica. Za tri mjeseca raspačalo se 50.000 primjeraka ove knjižice po cijeloj Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U brošuri su objašnjene i sve ostale akcije koje su pokrenute u svezi s posvetom.
Pozivu za posvetu odazvalo se preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka čiji su potpisi, prikupljani kroz nekoliko mjeseci, bili sabrani u velikom albumu namijenjenom Svetom Ocu. Izrađeno je potom “zlatno srce”, figura načinjena od zlata u koju je stavljen popis “duhovnog cvijeća”, tj. djela pobožnosti što su ih mladi hrvatski katolici tijekom nekoliko mjeseci prikazivali za Svetoga Oca.
Posvete i hodočašće
Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je obavljeno na svetkovinu Srca Isusova, u petak 22. lipnja 1900., u svim hrvatskim biskupijama. U Zagrebu je, po odredbi nadbiskupa Posilovića, posveta mladeži obavljena u zagrebačkoj katedrali. Slično je bilo i u ostalim hrvatskim biskupijama. Za tu se prigodu svagdje na kraju svečanosti pjevala pjesma posvetnica “Do nebesa”.
Početkom srpnja 1900., predvođeno hrvatskim biskupima, krenulo je u Rim veliko hrvatsko hodočašće prigodom Jubilarne godine na kojemu je sudjelovalo preko 700 hodočasnika, od čega je bilo 50 mladića i djevojaka, predstavnika mladeži koja se posvetila Srcu Isusovu. Ti su mladi predali papi Leonu XIII., koji ih je primio 3. srpnja u Sikstinskoj kapeli, dokumentaciju o posveti a to je bio najprije veliki umjetnički album hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih, veliko zlatno srce s duhovnim cvijećem molitava, žrtava i dobrih djela, potom je Svetom Ocu uručen Petrov novčić, tj. iznos od 500 dukata kao dar hrvatske mladeži. Zlatno srce s duhovnim darovima papa je zadržao u svojoj sobi, jer mu je toliko bio drag taj poklon kao što je kasnije usmeno i pismeno potvrdio.
Mjesec dana nakon hodočašća papa Leon XIII. uputio je vlastoručno pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojemu zahvaljuje napose za darove što mu ih je hrvatska mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom Srcu Isusovu. Nadbiskup Posilović pročitao je ovo Papino pismo zahvale javno na otvorenju Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu 3. rujna 1900.
Stota obljetnica
Spomen na ovu posvetu koji je sve do danas ostao među hrvatskim katolicima jest pjesma posvetnica “Do nebesa” koja se cijelo ovo stoljeće pjevala u hrvatskim crkvama kao jedna od najpopularnijih vjerskih pjesama. Osim ove pjesme objavljena je 1901. godine spomen-knjiga pod naslovom: Hrvatska omladina pod zastavom Srca Isusova, Spomenica i Budnica, Zagreb, 1901., 236 str.
Do nebesa nek se ori
tekst: Petar Perica – glazba: Milan Smolka
Do nebesa nek se ori naših grudi gromki glas,
neka jeknu rajski dvori, nek nas čuje Isus spas.
Isukrste, Srcu tvom s nama naš se kune dom:
dušom, tijelom vijek sam tvoj za krst časni bijuć boj.
…
Čujte, puci širom svijeta, oci naši, čujte sad;
čujte, sluge pakla kleta, kako Hrvat kliče mlad:
…
Kralju slave silni, blagi, blagoslovi zavjet taj!
Blagoslovi rod nam dragi, u svom Srcu stan mu daj.
Kada se pripremala deseta obljetnica Posvete i njezina obnova 1910. g. Glasnik Srca Isusova br. 3. 1910., na str. 57. svoj članak kojim je najavio obnovu završava ovim riječima: “Proslavi li se svečano ova prva deseto-godišnjica, onda će se proslaviti jamačno i svaka daljnja… i stota godišnjica prve posvete, godine 2000., koju ćemo, ako Bog da, gledati s neba. Na taj će način drvce, što ga je hrvatska mladež posadila godine 1900., iznova prolistati i cvasti i uroditi plodom života. A pod njegovom će stoljetnom krošnjom hrvatska mladež još uvijek pjevati Srcu Isusovu: Dušom tijelom vijek sam tvoj, za krst časni bijuć boj!”
Potaknuti tom divnom ispoviješću vjere hrvatske mladeži od prije sto godina koju su očitovali u svojoj posveti Srcu Isusovu, mladež Euharistijskog pokreta (MEP), koja djeluje u Hrvatskoj od 1997. g. organizirala je ove godine o ovoj stotoj obljetnici posvetu svoga članstva Srcu Isusovu. Posveta je obavljena na blagdan Srca Isusova 30. lipnja 2000. u dva svetišta Srca Isusova, u Zagrebu i Osijeku za vrijeme klanjanja pred Presvetim sakramentom. Mladima iz euharistijskog pokreta pridružili su se mladi iz Zajednice kršćanskog života (ZKŽ), te mladi koji su u okviru inicijative «Horizona» sudjelovali na 15. svjetskom danu mladih u Rimu u kolovozu 2000. godine. Ukupno je posveti pristupilo oko 200 mladih. Za samu posvetu mladi su se pripremali kroz određeno vrijeme na temelju posebnih uputa u kojima im je bio obrazložen smisao, značenje i vrijednost posvete Srcu Isusovu. Bila je sastavljena i posebna posvetna molitva na temelju one od prije sto godina, ali prilagođena današnjem vremenu koju su mladi tom prigodom izmolili posvjedočivši tako u osvit novog tisućljeća svoju vjeru u Isusa Krista i svoju vjernost ljubavi njegova Božanskog Srca.
