Dolaskom prognanih bosanskohercegovačkih Hrvata u Vojnić (Karlovačka županija) 1995. godine najprije je osnovana Katolička misija za prognanike iz BiH za potrebe duhovne skrbi i pastorala. Sama župa osnovana je na blagdan bl. Alojzija Stepinca, 10. veljače 2001. godine dekretom nadbiskupa zagrebačkoga, kardinala Josipa Bozanića. Prvi je župnik bio pokojni fra Tomislav Jurić. Župljani nove župe pretrpjeli su mnoge nevolje i patnje, došli su s plastičnim vrećicama u ruci, ali s velikim duhovnim bogatstvom – svojom vjerom koju im nitko nije mogao oduzeti. Božja je providnost odlučila da u novoj sredini pustimo korijene.
U početku se bogoslužje održavalo u maloj dvorani Doma kulture Petar Svačić. U nazočnosti brojnih vjernika i članova crkvenoga odbora za gradnju, 29. listopada 2001., započeli su zemljani radovi i ugradnja betonskih pilota na kojima će biti temelji župne crkve. Time se započela ostvarivati želja doseljenih Hrvata iz BiH da konačno imaju svoju crkvu u kojoj će slaviti Boga i primati svete sakramente. Zemljište za crkvu župi je darovala Općina Vojnić. Blagoslov kamena temeljca bio je 15. lipnja 2002. pod svetom misom. Uoči Velike Gospe 2004. prešli smo u nedovršeni prostor nove crkve. Unutrašnje uređenje teklo je sporije, ali je napredovalo s vremenom.
Bulom pape Benedikta XVI. od 5. prosinca 2009., o ponovnoj uspostavi Sisačke biskupije, župa Vojnić postaje njezinom najzapadnijom župom. Sisački biskup msgr. Vlado Košić 15. listopada 2011. posvetio je župnu crkvu i glavni oltar. Tom je prigodom proslavljena deseta obljetnica osnutka župe. Nakon 12 godina dušobrižničkoga djelovanja „župnik – graditelj” fra Tomislav Jurić 21. kolovoza 2012. biva premješten u susjednu župu Gvozd. Na oproštajnoj svetoj misi zahvalio je Bogu što mu je davao uvijek nove snage i volje da se usudio upustiti u gradnju crkava u Vojniću i Tušiloviću, ali se istodobno i skrbiti za duhovno dobro vjernika.
Za novoga župnika imenovan je fra Ante Ivanović, tadašnji župni vikar u Bihaću. Zbog problema sa zdravljem privremenu upravu župe 27. rujna 2017. preuzima današnji župnik fra Ivo Bošnjak. Teritorijalno je župa sv. Ante Padovanskoga vrlo raštrkana tako da osim naselja općine Vojnić obuhvaća i filijale Tušilović i Krnjak. Temeljni kamen filijalne crkve sv. Ilije Proroka u Tušiloviću blagoslovljen je 30. rujna 2011., a 24. travnja 2014. otkupljen je bogoslužni prostor „Poljoprivredne zadruge” u Krnjaku. Župnik i župljani nadaju se kako će se i u Krnjaku uskoro izgraditi prikladna kapela za održavanje liturgije.
Naša župa pravi je mozaik sačinjen od vjernika koji su „došli” iz čak 92 mjesta, najviše iz BiH, potom Hrvatske, Slovenije i Vojvodine, tj. Srbije. Prema posljednjem blagoslovu obitelji župa broji oko 2000 vjernika. Statistika za 2020. kaže sljedeće: umrlih 27, krštenih 18, vjenčanih 6 parova, krizmanika 60, prvopričesnika 30. (Ima života, ali nažalost kao i svugdje uočava se pad…)
Župa danas
Župnik fra Ivo ističe kako u župi ima velik broj samačkih domaćinstava. Puno je neženja ali i siromašnih obitelji kojima pomažemo na razne načine, a uključeni su Caritas Sisačke biskupije, „Kruh sv. Ante”, socijalne službe, pomoć dobročinitelja itd. Nažalost, kao i iz drugih dijelova Hrvatske, iz Vojnića također odlaze mladi. Oni koji su završili fakultet najčešće ostaju u većim gradovima, a odlaze i čitave obitelji, posebice nakon otvaranja zapadnoeuropskoga tržišta rada za hrvatske državljane.
Na nedjeljnim misama redovito je lijep broj vjernika. Crkvene objekte održavaju župljani, a svaka pomoć dobrih ljudi sa strane dobro dođe. Prema riječima župnika, a i bilo kojega župljanina – izvrsna je suradnja s okolnim župama, kako između svećenika tako i vjernika. „Osjećam se kao da sam rođen među ovim narodom. Zajednički dijelimo sve jer mi smo svećenici na određenome mjestu dok poglavari ne odluče drukčije, a narod ostaje. Naša je zadaća pomoći im da se lakše nose s teškoćama na koje nailaze. Župljani su jako radišni i odani Crkvi. S Božjom pomoći idu naprijed…”, rekao je župnik fra Ivo Bošnjak.
Do danas je većina ljudi zahvaljujući pomoći Republike Hrvatske riješila svoje stambeno pitanje. Dobar je dio radno sposobnoga stanovništva zaposlen. Uz državne i javne službe imamo privatnika: obrtnika, ugostitelja, obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava itd. Unatoč smanjenju broja vjernika imamo djece i mladih, možemo s optimizmom reći da u Vojniću ima života i budućnosti.
Aktivnosti
U župi se provode sljedeće aktivnosti:
– prema potrebi akcije prikupljanja novčane pomoći za obitelji koje pogodi nevolja (požar i sl.) ili za liječenje bolesnoga člana
– svibanjska i listopadska pobožnost
– redoviti susreti s članovima ŽPV i ŽEV
– na blagdan Svi sveti misa na mjesnome groblju
– u proljeće blagoslov polja
– na blagdan sv. Cecilije župnik ugosti članove župnoga zbora koji tijekom cijele godinu, ne štedeći svojega glasa, obogaćuju naša misna slavlja svojim pjevanjem
– obilazak bolesnih i nemoćnih i opremanje svetim sakramentima u korizmi i došašću
– župna kateheza za prvopričesnike i krizmanike
– franjevački svjetovni red
– petkom u korizmi pobožnost križnoga puta
– solidarnost s Crkvom i ljudima u BiH (u korizmi) prikupljajući dobrovoljne priloge
– nedjelja Caritasa u došašću
– Misijska nedjelja
– Dani kruha i zahvalnosti Bogu za plodove zemlje
– patron župe s trodnevnom pripravom misama i pobožnosti sv. Anti
– tradicionalna procesija od kipa sv. Ante u centru Vojnića do crkve
– pobožnost mladih nedjelja uz blagoslov s Presvetim
– trinaest utoraka na čast sv. Anti
– oko Velike Gospe hodočašće u Mariju Bistricu, u sklopu hodočašća Sisačke biskupije.
Kako bismo sačuvali svoje stare običaje i folklor te ih spasili od zaborava, osnovali smo Hrvatsko kulturno-umjetničko društvo Sv. Ante – Herceg Bosna Tušilović koji ima pjevačku skupinu, plesnu i dječju. U nekoliko godina postojanja nastupali smo u više mjesta po našoj sadašnjoj domovini – Hrvatskoj i domovini koju nosimo u srcima – Bosni i Hercegovini.
Inicijativom, zalaganjem i suradnjom svirača – voditelja zbora Josipa Goluba i vjeroučitelja Ivice Josipovića veći broj djece priključio se crkvenome zboru. Svojim predanim radom i redovitim probama djeca su vrlo rado pjesmom davala slavu Bogu na opću radost i oduševljenje. Možemo slobodno kazati kako su svojim pjevačkim žarom ganuli srca svih župljana pa i šire. Nastupili smo i u susjednoj župi. Zajedno s KUD-om organizirali božićne koncerte u Domu kulture za sve mještane, ne samo katolike, taknuli smo srca i mnogih gosta iz javnoga i političkoga diskursa, naročito kod proslave nebeskoga zaštitnika župe.
Petrova gora
Dolaskom bosanskih franjevaca u Vojnić pojačana su povijesna istraživanja na Petrovoj gori, u Vojniću, Gvozdu, ali istodobno i osvješćivanje stanovništva da više vodi brigu o svojem povijesnom nasljeđu. Tako je župnik fra Ivo Bošnjak uz dobru suradnju s don Ivom Borićem, policijskim kapelanom kapelanije sv. Kvirina Policijske uprave sisačko-moslavačke, inače našim dragim gostom, te Planinarskim društvom „Petrovac 512” iz Vojnića priredio nakon 471 godine prvo hodočašće na temelje drevnoga pavlinskog samostana na čijim je zidinama slavljena misa 31. kolovoza 2019. Misno slavlje predvodio je porečko-pulski biskup u miru mons. Ivan Milovan uz svećenike okolnih župa. U nazočnosti nekoliko stotina vjernika biskup Milovan ponovio je riječi sv. Ivana Pavla II.: „Ovdje povijest ne šuti. Čuvajte blago vjere koje vam je povijest povjerila.”
Pavlinski samostan sv. Petra na Petrovoj gori ili na Zlatu, kako se mjesto zvalo, osnovan je 1303. g. Prvi je put stradao u dinastičkim borbama unutar Ugarsko-hrvatskog kraljevstva oko 1396., zatim 1645. kada su ga opustošile osmanlijske postrojbe, a redovnici su se sklonili u sigurniji pavlinski samostan BDM u Kamenskom. Pavlinski samostan sv. Petra istražen je u cijelosti. Po dovršetku istraživanja izvedeni su konzervatorsko-restauratorski radovi. Samostan je po dovršetku radova postao jedini u cijelosti istražen kasnosrednjovjekovni pavlinski samostan. Značajni je spomenik hrvatske kulturne baštine smješten usred raskošnih prirodnih bogatstava Petrove gore.
Sljedeće je godine misu na zidinama predvodio mons. Vlado Košić, sisački biskup. A ove godine fra Ivan Kramar, policijski kapelan PU dubrovačko-neretvanske. Misno slavlje uveličala je policijska klapa Policijske uprave splitsko-dalmatinske „Sveti Mihovil”. Želja nam je da se ovo lijepo hodočašće i planinarenje održi kao tradicija.
Da je župa aktivna svjedoče i brojne aktivnosti koje se ovdje organiziraju i događaju. Svečano je proslavljena Misijska nedjelja, u korizmi je organiziran dječji križni put, zatim križni put Marijine legije koji je organiziran tako da se u različitim župama moli jedna postaja križnoga puta. Ova župna zajednica također se pridružila molitvenom projektu Svijet ujedinjen u molitvi, u povodu stote godišnjice odlaska na nebo sv. Jacinte Marto.
Na Europski dan sjećanja na žrtve komunizma slavljena je sveta misa kada je i blagoslovljen keramički uradak Banjalučke biskupije s ugrađenim moćima bl. Ivana Merza.
Uoči blagdana sv. Ive Krstitelja u predvečerje nakon svete mise u Vojniću je upriličen blagoslov kipa sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca, ispred obnovljene zgrade DVD-a, na poziv i molbu vatrogasnoga zapovjednika Pere Šokčića. Važno je spomenuti i posjet misionara fra Ivice Perića koji djeluje u Ruandi već 31 godinu. Fra Ivica je predvodio svetu misu u zajedništvu s domaćim župnikom fra Ivom Bošnjakom. U propovijedi je približio župljanima Vojnića život u Ruandi. Istaknuo je nedostatak hrane i siromaštvo kao najveći problem, ali istodobno i ono lijepo što je napravljeno zahvaljujući donacijama hrvatskoga naroda.