Početna stranica » Zid tišine

Zid tišine

136 pregleda

Previše je tu ali i zar, previše za čovjeka koji je odgovoran na poslu, a koji samo tako nije nikome javio da neće nazočiti kolegiju, niti otići na službeni put. A bio je sposoban sam se dovesti automobilom? S druge strane, čak je i notorna laž tek sjena tuge, naspram njegova grubog odnosa prema najbližima.

Svako je dijete neizmjerno sretno kad mu roditelji tijekom šetnje kupe balon. Nešto kasnije, kad se ručica umori od čvrstog stiska, a pogled zastane na klackalici, balon postane teret. Sve dok se uzica nenadano ne otme iz šake, a balon se onako šaren i sjajan vine slobodan, visoko u nebo. Tada opet postane – čežnja.          

Mislav ne zna što je čežnja. Otkako se sjeća, sve mu je polazilo za rukom i bilo po njegovoj volji. Školovanje, sport, izlasci, odjeća ili kakav hir, uvijek je imao puno više nego što su mu roditelji, realno, mogli priuštiti. Imali su samo najbolju namjeru…

Pažen i mažen ubrzo je izrastao u naočitog, pomalo uobraženog, mladog čovjeka. Oženio se pametnom, ali nesigurnom djevojkom, poslušnom jedinicom iz dobre građanske obitelji. Obitelji koja ga, nekim čudom, nikad nije prihvatila.

Stigla su i djeca, mlada se obitelj kućila, sve prema Mislavovim željama. Desetak godina u centru, pa onda gradnja lijepe kuće s velikom okućnicom na periferiji grada. Dobro se oženio, a i prodao je dio imetka koji su mu dali roditelji, sve je birao i oblikovao po svojoj volji. Njegova su djeca rasla u blagostanju, ali je u obitelji samo jedan roditelj odlučivao o svemu – Mislav.

Mali su ljudi brzo odrasli. Uglavnom previše odgovorni, često nesigurni, a sve zbog stalnih, visoko postavljenih zahtjeva njihova oca. Istovremeno, bez željenog priznanja, pa i jasno iskazane ljubavi. Naviknuli su živjeti tako, usmjereni jedni na druge. Mati, nesposobna suprotstaviti se ocu, šutke se povinovala njegovoj volji i odlukama, pa i kad bi duboko u sebi znala da nisu ispravne, da nisu najbolji izbor za neko od djece. Mislav je na poslu bio uspješan, priznat. Zarađivao je brzo i isto tako trošio, na sebe i svoje potrebe. Jer ono najbolje ima svoju cijenu.

Jednog ranog ljetnog poslijepodneva njegova je suradnica uznemirila obitelj. Rekla je da Mislav ne odgovara na pozive, da trebaju dogovoriti detalje oko sutrašnjeg poslovnog puta. Vrijeme je protjecalo, on i dalje nije odgovarao. Primili su tek poruku s njegova telefona da je na putu. Nije se pojavio ni na zakazanom sastanku kasnije tog poslijepodneva. Nakon toga mobitel je bio isključen. Sada su bili ozbiljno zabrinuti. Naviknuli su da odlazi i vraća se, često je službeno putovao. Ali bez osobnih stvari, bez terapije koju redovito uzima? Nazivali su poznanike, pokušavali rekonstruirati njegovo kretanje tog dana. Zabrinutost je rasla, a potraga ostajala bez rezultata. Spustila se noć, ubrzo se približilo i sljedeće jutro, a strah se uvukao u kosti. U potragu je uključena i policija, svi koji bi mogli pomoći. Pretraživali su šire područje. Bez rezultata. Nadali su se, mada je od njegovog nestanka prošlo već više od 24 sata.

(…)


Cijeli tekst rubrike Kaos kao fraktal pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.