Obitelj u Svetom pismu bila je naglašeno patrijarhalna obitelj, gdje je muški član, tj. otac bio glava. U takvom patrijarhalnom okruženju žene su imale podređenu ulogu, s tim da i danas prevladava mišljenje da su u takvom okruženju žene bile smatrane vlasništvom muškarca. Međutim, može li se reći da su žene u Svetom pismu smatrane vlasništvom muškarca? Odgovor je teško dati.
Promatrajući Sveto pismo, može se svakako uočiti određeni razvoj u razmišljanju izraelskog društva. Tako se, recimo, u drugoj knjizi Svetog pisma, knjizi Izlaska (Izl 20,17), govoreći o Deset Božjih zapovijedi, u zabrani “poželjeti” tuđe stvari, nabraja i žena. Među stvarima koje se brane jesu: žena, sluga, sluškinja, vol, magarac, pa se može dobiti dojam da se radi o stvarima koje su vlasništvo muškarca. Kasnije se u knjizi Ponovljenog zakona ponavljaju odredbe iz Deset Božjih zapovijedi, gdje se zabrana želje nečega što je tuđe ponavlja, ali žena više nije uključena među kućno vlasništvo nego u zasebnu kategoriju. I ovo bi, kao što je rečeno, moglo ukazivati na razvoj razmišljanja izraelskog društva.
Majka i domaćica. Znači, u patrijarhalnom društvu, uloga žene nije bila dovoljno naglašena. Znatno više naglašeni su “muški poslovi”, poput ratovanja, vladanja, ekonomije, štovanja… Uloga žene u navedenim poslovima bila je zanemariva. Osim toga, sve izraelsko zakonodavstvo bilo je orijentirano prema muškarcima. Glavna ženina zadaća je bila kućno domaćinstvo i njezina uloga majke. Određene naznake ženine podređenosti mogu se vidjeti iz pojedinih biblijskih opisa. Tako je Abrahamova žena Sara bila stavljena “u stranu” kad su došli posjetitelji (Post 18,9).
Unatoč ovakvom razmišljanju, sami počeci Biblije nisu ženi davali podređenu ulogu. Opis stvaranja jasno ističe da su i muškarac i žena stvoreni na Božju sliku (Post 1,27) i nema naznaka podređenosti (Post 5,2). Žena se opisuje kao “pomoć” muškarcu (Post 2,20). Ova riječ više označava jednakost nego li podređenost. (Da riječ “pomoć” ne označava podređenost pokazuje korištenje ove riječi u situacijama gdje se Bog označava kao “pomoć” ljudima – a Bog ni u kojem slučaju nije podređen ljudima – Ps 70,6; 121,2.)
Ipak, kao što je rečeno, unatoč ovakvim biblijskim izvještajima o stvaranju, izraelsko zakonodavstvo je bilo naglašeno muški orijentirano. Prije udaje, ženska djeca su bila podvrgnuta ocu. Ako bi on umro, onda je ženska čeljad bila podvrgnuta starijem bratu. Nakon udaje, žena je bila podvrgnuta svojem suprugu. U takvom okruženju nije čudo da ženska djeca nisu mogla naslijediti očev posjed. Očevinu su nasljeđivala muška djeca, a u slučaju da nije bilo muške djece, ženska djeca su mogla naslijediti očevinu, s tim da su se morala udati unutar svojeg plemena kako bi posjed ostao unutar njega. Posebno je bilo teško udovicama koje su nakon smrti supruga bile u vrlo teškom položaju. (Sveto pismo čak govori da su udovice nosile posebnu udovičku odjeću – vidi Post 38,19.) Bez materijalne i fizičke zaštite muškarca, bile su simbol onih koji su u nevolji i potrebi (Pnz 10,17-19; 24,17-22; 27,19; Iz 1,17; 54,4; Jr 22,3).
Odgovorne za djecu. Žene su pak imale prevažnu ulogu u obiteljskom životu, prije svega kao majke, a zatim kao supruge. Samo su žene mogle rađati, što je u vrijeme čestih umiranja (zbog ratova, epidemija, gladi itd.) bilo izuzetno važno. (U izvanrednim situacijama Biblija dopušta da čovjek može imati dvije supruge [Pnz 22,28-29], iako je ideal bila jedna supruga.) Glavne majčinske zadaće su bile briga i odgoj djece. Odgoj brojne djece žene je najčešće vezao uz kuću, tako da su zemljoradnički poslovi uglavnom padali na teret muških članova obitelji. Majke su bile najviše odgovorne hoće li djecu izvesti na pravi put. Osim odgoja djece, odgovornost žena bila je i u brizi za hranu i odijevanje. Svi kućanski poslovi bili su ženina briga. Vršenje tih “tradicionalnih” poslova nije značilo da žene nisu bile voljene i poštovane. Naprotiv! Knjiga Izreka 31 opisuje vrsnu ženu i sve njezine kvalitete.
Sveto pismo opisuje žene i kao one koje plešu, pjevaju, sviraju i raduju se pobjedama svojih supruga i sinova (vidi Izl 15,20; Suci 21,21). No, Sveto pismo ne opisuje samo žene kojima su dani, u današnjem shvaćanju, “podređena” uloga i “podređeni” poslovi. Sveto pismo govori o ženama koje su bile suci (poput Debore – vidi Suci 4–5), proroci (poput Hulde – vidi 2 Kr 22,14-20). Čak se opisuje i žena koja je zazivala duhova u En Doru (1 Sam 28,7-25).