Planina je smještena između rijeke Sutjeske, Drine, Bistrice s Gozvom i izvora rijeke Neretve. Tako svojim masivom zauzima veliku površinu od 140 km2. Sam masiv Zelengore ima više vrhova, a najveći je Bregoč s 2014 metara koji zauzima centralni dio masiva. Tu je još nekoliko vrhova koji su blizu 2000 metara. To su vrhovi Kozje brdo s 2014 m, Drhtar 1991 m, Duboki do 1976 m, Kalelija 1975 m, Orlovac 1966 m, Todor 1949 m, Golija 1934 m, Maglaj 1917 m, Todorac 1906 m. U literaturi ćemo često naći i vrh Lelija (2032 m) kao dio Zelengore, premda je on odvojen masiv iznad Kalinovika.
U klimatskom pogledu Zelengora ima izmijenjeno kontinentalnu klimu, s toplim ljetom i hladnom zimom koju karakterizira visoki snijeg zbog kojega je planina zimi neprohodna, a na vrhovima se javljaju manje lavine. Proljeća i jeseni su kišni s obiljem vode.
Iako spada u grupu dinarskoga vapnenačkog gorja, gdje imamo brojne kraške fenomene i nedostatak vode, planina Zelengora je prava vodena riznica. Bogata je brojnim izvorima bistre, pitke i hladne vode, potocima, rijekama i jezerima. Sama Zelengora je razdjelnica voda jer se njezine vode slijevaju u dva morska sliva, Jadranski i Crnomorski. Samu planinu dijeli Hrčavka s čitavom mrežom malih potoka, koja se divljim kanjonom slijeva do Sutjeske. Na zapadnom dijelu planine je izvor Neretve, najznačajnije hercegovačke rijeke. Iz Zelengore izvire i Izgorka koja kasnije gradi Sutjesku, a na istoku je izvor Gozve koja se ulijeva u Bistricu.
Ovaj članak pronađite u novoj knjizi u izdanju Svjetla riječi pod naslovom “Zemlja planina – Bosna i Hercegovina”. Više informacija o ovoj knjizi potražite na ovoj poveznici. Svoj primjerak knjige poručite pozivom na broj telefona +387/33 726 200.
Gorske oči
Zelengora je oblikovana glacijalnim djelovanjem kada su se niz nju spuštali ledenjaci. Tada su nastala brojna ledenjačka jezera i bare, poznati kao gorske oči. Najpoznatija glacijalna jezera su: Crno jezero, Bijelo jezero, Donje Bare, Gornje Bare, Kotlaničko jezero, Orlovačko jezero, Štirinsko jezero i Kladanjsko jezero. Osim prirodnih, tu je i poznato umjetno jezero, nastalo pregradnjom potoka u izvedbi lokalnoga šumara Juge Šerifa te je po njemu i dobilo ime Jugovo jezero. Brojni bistri i hladni planinski potoci i rijeke, kao i jezera, naseljeni su autohtonom potočnom pastrvom i klenom, kao i brojnim sitnijim organizmima poput potočnih rakova, vilinih konjica i vodencvjetova, a u jezerima se još mogu naći tritoni, odnosno alpski mrmoljci.
Šume na Zelengori su dobro očuvana staništa koja su osnova za bogat i raznovrstan životinjski i biljni svijet. Idući od podnožja prema vrhu, tu su tople hrastove šume, a na većim visinama svijetle bukove šume. Zatim dolaze šume bukve i jele, a na najvećim visinama su smrekove šume, koje prema vrhovima prelaze u šume bora krivulja, te slijede visoko planinski pašnjaci i kamenjari. Od drveća u šumama nalazimo još javor, lipu, grab, jasen, divlju trešnju, a ima i vrlo rijetkih vrsta drveća poput tise i javora gluhača. Borovi su najčešće na kamenitim liticama kanjona dajući pejzažu upadljivu crtu, posebice na liticama u kanjonu Sutjeske. Na ovom se području nalazi i brojna flora, a najznačajnije su rijetke i endemske vrste. Od preko 2600 vrsta biljaka izdvajamo najznačajnije: crnjuša i Pančićeva omorika na Radomišlji, čekinjuša dinarska, javor planinski, malijev likovac, kaćun bosanski, kozokrvina planinska, ljutić, metvica planinska, ušljivac ilirski, zdravac, zmijski jezik. Današnja slika vegetacije nastala je nakon katastrofalnoga požara 1946./47. godine koji je zahvatio ovu planinu.
Rijetka i brojna fauna
Fauna je brojna, ali ovdje ćemo pobrojiti samo dio, a najveličanstveniji su svakako krupni sisavci, koji danas u Europi opstaju još samo na očuvanim i nenarušenim prostranstvima. Na Zelengori trenutno nalazimo najvitalniju i najbrojniju populaciju medvjeda, vuka i divokoze u Europi. Pećine i stara stabla dom su velikom broju vrsta slijepih miševa. Visoko iznad šumske granice žive rijetke snježne voluharice. Ovdje ima još i divljih svinja i srna, divljih mačaka i kuna, vidri, puhova, rovčica, vjeverica i ježeva. Tu su još gmizavci i gmazovi, kao i šumske kornjače, zelembaći i rijetki mosorski gušteri, a od zmija bjelouške, smukulje, poskoci i bosanski šargan koji dolaze u skupinu veoma rijetkih zmija Europe.
Najupadljiviji predstavnici faune ptica su suri orlovi, gnjezdarice litica i kanjona, lovci na širokim područjima. Pored njih, zračnim prostranstvom kruže i druge vrste grabljivica, orao zmijar, sivi sokol. Tu je i veliki broj vrsta sova, od najmanjega ćuka do zadivljujućih velikih sova ušara.
Planina je oduvijek bila zanimljiva lokalnom stanovništvu koje je živjelo u brojnim selima oko planine. Ljeti su na planini čuvali stada ovaca i krava, ali je već nakon Drugoga svjetskog rata počela depopulacija toga područja. Danas se na planini tijekom ljeta mogu susresti samo rijetki stočari.
| Opasnost od hidrocentrala Hrčavka je lijeva i najveća pritoka Sutjeske, duga 13,5 km. Njezin kanjon se nalazi na planini Zelengori s koje se spušta i ulijeva u Sutjesku. Čitavom svojom dužinom protječe kroz Nacionalni park Sutjeska. Izvire na području zvanom Careva gora, na 1570 m nadmorske visine, u šumovitim predjelima istočnih padina masiva Oboreno točilo s vrhovima Orlovača, Kozje strane i južnih padina Planika. Teče kroz uski kanjon – u prosjeku na 700 do 900 m nadmorske visine, a u Sutjesku utječe na nadmorskoj visini od 530 m na lokalitetu Suvoda. Visinska razlika od izvora do ušća iznosi 1028 metara, odnosno pad 76,3 m/km toka. Svojim tokom tvori dva kanjona, između Orline i Paša-Lipovog dola te između Stružine i Gradine. Zelengora je kroz Nacionalni park zaštićena, ali joj prijeti opasnost jer se u srcu Zelengore planiraju izgraditi male hidrocentrale na rijeci Hrčavci. Izgradnjom tih hidroobjekata narušio bi se sklad prirode te bi se ugrozile brojne vrste vezane za ove planinske vodotokove, a posljedice bi bile i na širem okolišu. |
