Nakon Prvoga svjetskog rata, na pomolu atomskoga doba, pristup glazbi, shvaćanju i razumijevanju glazbene umjetnosti sasvim je nov i originalan. Glazbeno djelo ne nastaje iz velikih ideja i nadahnuća kao u prethodnim razdobljima skladatelja. Nadahnuće je sam ton, kao sredstvo glazbenoga govora i izraza. Ton djeluje kao iskra koja se postupno i znalački sve više rasplamsava, sličan atomu, čiju energiju treba osloboditi. Poruka, unutarnji sadržaj i umjetnički dojam glazbenoga djela postignuti su snažnom igrom melodije harmonije, ritma i kontrapunkta. U tehničkom i izražajnom pogledu moderno glazbeno djelo prezahtjevno je za tradicionalnoga slušatelja a nerijetko i izvođača.
To je jedan od razloga za još jednu neobičnu novost našega vremena: ponovno otkrivanje i oživljavanje stare glazbe. Iznova se budi zanimanje za narodnu i folklornu glazbenu umjetnost, koja je na svoj način i egzotična. Nauk o kontrapunktu, glazbenim oblicima i harmoniji osuvremenio je i najstarije melodije i dao im sasvim novi duh, duh vremena u kojem su nastale i za koji su pisane. Suvremena tehnika skladanja, nauk o glazbenim oblicima, kontrapunktu i harmoniji učinio je glazbu pristupačnom ljudskom umu kao nikada u povijesti. Ovakvim glazbenim načinom osuvremenjivanja i oživljavanja tradicionalne pučke popijevke vodio se fra Slavko Topić. Posebno posvećen izučavanju etnomuzikologije, maestro Topić je razumijevao glazbu na sasvim nov i originalan način.
Najstariju melodiju, izraslu iz jednostavnoga uma bosanskohercegovačkoga čovjeka, melodiju Zdravo tijelo Isusovo, fra Slavko je aktualizirao, rasplamsao. Tradicionalna pučka popijevka Zdravo tijelo Isusovo je poput atoma, jednostavnim harmonskim jezikom oslobođena je i vraćena puku na korištenje. Dok odzvanja crkvama širom svijeta, kao da otvara prostor i stvara dobre preduvjete za duhovnu i vjersku svijest, za spoznaju onoga višeg cilja i poziva na osobni odnos prema Bogu, prema sebi i prema svijetu oko sebe.
Skladba Zdravo tijelo Isusovo nije vođena uobičajenom glazbenom logikom. Notni tekst je pisan na temelju etnomuzikoloških zapisa i stoga nema jasan tonalni centar. Zemljopisno je utemeljena. Svako mjesto ima svoje modifikatorne uzorke glazbenih napjeva. Tekst je napisan u 16 redaka koji se s obzirom na teološki koncept mogu podijeliti na po četiri retka. Melodijski obrasci su u nekim recima drukčiji, no oni nisu melodijski zapisani. Kao vrsni etnomuzikolog fra Slavko je smatrao kako glazbi treba ostaviti dio neizrecivosti. Cilj ovakvoga stava je duboko ukorijenjen u kršćanskoj tradiciji. Maestro Topić u glazbi vidi najprikladnije, veoma snažno i moćno sredstvo da se izrazi odnos prema Bogu u vjeri, nadi i ljubavi, da se osvijetli i dokuči konačni Cilj, da se iskaže smisao, svrha i cilj čovjeka i ljudskoga života: hvala i slava Božja.
Pučka popijevka Zdravo tijelo Isusovo u liturgiji ima dvostruki cilj: slavu Božju i posvećenje vjernika. Kao takva, ona je „anaforična” – usmjerena prema Bogu i „katabatična” – okrenuta prema ljudima. Za fra Slavka je pučka popijevka bila teologija jednostavnoga čovjeka. Ton je shvaćao kao čudesnu iskru glazbenoga stvaranja i glazbenoga govora, kao dar Božji, stvoren da na divan i jedinstven način odražava sliku svoga Stvoritelja, prvoga Uzroka. U svom životu glazbom se obraćao Bogu, a glazbenim idejama kao da se i sam Bog služio i nudio mu odgovore.
