Početna stranica » Zašto sam ja katolik?

Zašto sam ja katolik?

151 pregleda

Zašto sam ja katolik? To si pitanje ponekad sam postavljam jer, začudo, nitko mi ga drugi ne postavlja. Valjda živimo u svijetu u kojem se neka pitanja ne smiju ni postavljati, a kamoli na njih davati odgovore. Ipak, ovo pitanje zašto sam katolik i danas mi se čini važnim, i to ne samo zbog toga što njegov odgovor izriče istinitost Katoličke Crk­ve, nego zato što također možda, a to je i "skrivena" nakana ove epimeteje, da i ne-katolicima može omogućiti da žive i misle "katolički". Zna se dogoditi da se ponekad među ne-katolicima snažnije pokaže katoličko, nego kod nas, katolika.

Kαθολικός na grčkom znači opći, općenit, sveobuhvatan te zato svake nedjelje ispovijedamo vjeru koja podrazumijeva Katoličku Crk­vu. Upravo u tomu pridjevu krije se odgovor na moje pitanje. Dakle, Katolička je Crk­va za mene najvjerodostojnija i, ako hoćete, premda to ne zvuči danas korektno, najbolja zajednica jer je ona najkatoličkija, najsveobuhvatnija. Naime, Katolička Crk­va po mom mišljenju najbolje čuva svu Istinu o čovjeku, a to je Bogočovjek Isus Krist, Istinu koja obuhvaća sve istine ovoga svijeta. Da, katolik sam jer u Katoličkoj Crk­vi mogu živjeti sve istine ovoga svijeta! Katolička Crk­va tako obuhvaća u sebi i lijevu i desnu misao, budizam i hinduizam, islam i konfucionizam, ateizam i agnosticizam, pobožnost i racionalnost, vjeru i razum, vlastitu naciju i druge nacije, puritanizam i laksizam, najosebujnije duhovnosti, možeš biti franjevac i dominikanac, isusovac i benediktinac, možeš biti pastir i seljak, ali istodobno i građanin i intelektualac, materijalist i spiritualist. Zato je za mene tako blagoslovljeno i plodonosno boraviti u toj katoličkoj, golemoj i prostranoj kući koja obuhvaća tolike stanove-istine. I kad si katolik, smiješ boraviti u svim “stanovima”, a ako i ne boraviš u svim stanovima, onda kao katolik znaš da postoje i drugi stanovi te tako profinjeno relativiziraš, odnosno bolje, ne apsolutiziraš svoju misao, svoju duhovnost, nego je stavljaš u suodnos s drugim “stanovima”, učiš od drugih stanova, ne ukidaš druge stanove, nego u plodnoj napetosti oprječnoga uživaš u svim tim stanovima. Zato je Katolička Crk­va za mene najživlja zajednica jer je život najživlji tamo gdje se događaju napetosti oprječnoga, lijevoga-desnoga, muškoga-ženskoga, Boga-čovjeka, ateizma-vjere, vjere-razuma, podložnosti-ljubavi, filozofije-teologije, uzvišenoga-priprostoga, i tako u nedogled.

Katolička je Crk­va za mene najvjerodostojnija i, ako hoćete, premda to ne zvuči danas korektno, najbolja zajednica jer je ona najkatoličkija, najsveobuhvatnija. Naime, Katolička Crk­va po mom mišljenju najbolje čuva svu Istinu o čovjeku, a to je Bogočovjek Isus Krist, Istinu koja obuhvaća sve istine ovoga svijeta.

A izvan katoličkoga, kako bi rekao Chesterton, ljudi žive u svojim malim “socijalnim kućicama”. I zaista, kad susretneš nekatolike, svi oni žive u tim svojim malim “socijalnim kućicama”. Netko tako ne vidi ništa izvan svoje filozofske kućice, drugi su pak samo desničari, treći samo ljevičari, četvrti samo agnosticiziraju, peti samo vjeruju, ali bez sumnje i muke, šesti su aristokrati i elitisti, uzvišeni, bez kontakta s običnim ljudima, i tako opet u nedogled. Nekatolička se misao tako uglavnom očituje po negostoljubivosti prema drugim mislima, “stanovima”. Svi su začahureni samo u svoje, agresivni prema drugima, bojažljivi da ih drugi ne ugrozi. A za mene biti katolik znači biti gostoljubiv. Katolika uvijek prepoznajemo po toj gesti gostoljubivosti prema svima i svemu. Zato rekoh da se ta katolička gesta gostoljubivosti može ponekad susresti i među ne-katolicima.

I još nešto za kraj. Chesterton uspoređuje Katoličku Crk­vu s mapom za snalaženje u labirintu života. Katolička Crk­va skupila je u svojoj dugoj povijesti gotovo sva iskustva, misli, duhovnosti, svjetonazore, ali i suočavanja gotovo sa svim ljudskim zabludama, herezama i pogrješkama da čovjeku omogućuje lagano, a ja bih opet rekao, gostoljubivo i mirno snalaženje u najrazličitijim labirintima ovoga života. Zato s pravom Chesterton tvrdi kako Katolička Crk­va “sprječava ljude da troše svoje vrijeme i gube svoje živote na putovima koji su već više puta u povijesti označeni kao beskorisni, ali koji bi inače uvijek iznova mogli putnika odvesti na stranputice u budućnosti”. Eto, dragi čitatelju, zato sam ja katolik.