Nizozemski teolog i etičar Theo A. Boer ocijenio je katastrofalnom nedavnu presudu Vrhovnoga suda svoje zemlje, u vezi s aktivnom pomoći pri umiranju, odnosno eutanazijom. Suci su pritom odlučili da je dopušteno ubojstvo osoba kojima je dijagnosticiran uznapredovali stupanj demencije, ukoliko je neki takav pacijent ranije potpisao izjavu o tomu. Omogućeno je to čak i u slučaju da u nekom trenutku pacijent tvrdi da želi nastaviti život. Odlučujući je glas dakle dan drugima nad osobom koju se ubija. Boer je pritom naglasio i činjenicu sve većega pritiska liječničkoga osoblja, možda čak s interesom novca.
U ovom slučaju, koji je potresao dio javnosti, riječ je o 74-godišnjoj ženi koja je prethodno pismeno izjavila da želi umrijeti kad bude smatrala da je došlo vrijeme za to. U međuvremenu je oboljela od demencije. Kad je žena smještena u dom za nemoćne i starije osobe, odgovorni te ustanove tražili su da ona bude ubijena, iako je žena višekratno govorila da to ne želi. I tada je došlo do spornoga detalja. Bez njezina znanja jedna joj je liječnica ubrizgala najprije umirujuće, a potom i smrtonosno sredstvo. U tijeku toga postupka starica se probudila i pokušavala se obraniti, no zaposlenici su je zadržavali sve dok nije nastupila smrt. Kako je već rečeno, Vrhovni sud Nizozemske oslobodio je od optužbi liječnicu koja je to učinila.
Etičar Boer u ovom slučaju i susljednoj presudi vidi opasan razvoj. Kako tvrdi, u pozadini stoji pretpostavka da je možda bolje kada čovjek, koji je izgubio zdrav razum, više ne postoji, ali to nije ni po čemu kršćanski. „Čovjeka se reducira na njegovu autonomiju i svijest, a s druge strane izrazi volje dementnih osoba ne uzimaju se u obzir.”
Konačno, postavlja se pitanje hoće li jednoga dana biti dopušteno ubijati i puno lakše bolesnike, bez njihova znanja, kao u slučaju starice iz Nizozemske.
