Vinko Puljić rođen je 8. rujna 1945. u mjestu Priječani pored Banje Luke. Teološki studij završio je u Đakovu, gdje je za svećenika Banjolučke biskupije zaređen 29. lipnja 1970. Najprije je tri godine službovao kao kapelan u Banjoj Luci, a potom nekoliko mjeseci kao župnik u župi Sasina kod Sanskog Mosta. Nakon toga imenovan je župnikom u župi Ravska kod Ljubije, gdje ostaje pet godina. U ljeto 1978. preuzima službu duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu „Zmajević” u Zadru. Devet godina ostaje na toj službi, a potom je župnik u Bosanskoj Gradišci.
Godine 1990. imenovan je vicerektorom Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. prosinca 1990., a 6. siječnja 1991. godine sveti otac Ivan Pavao II. posvetio ga je u Rimu. Ustoličen je u Sarajevu, 19. siječnja 1991. Papa Ivan Pavao II. 30. listopada 1994. imenovao ga je kardinalom, a u Kardinalski zbor primljen je na konzistoriju 26. studenoga iste godine.
Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda i za zaustavljanje rata na ovim prostorima kardinal Puljić primio je više priznanja, među kojima svakako treba spomenuti počasni doktorat iz humanističkih znanosti što mu ga je 1995. godine dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan, kao i počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria. Također je 28. kolovoza 2002. primio međunarodnu mirovnu nagradu „Perdonanza” – „Opraštanje” talijanskoga grada L’Aquila. Godine 2001. ta mirovna nagrada dodijeljena je papi Ivanu Pavlu II.
Kardinal Puljić izabran je za prvoga predsjednika Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine te je tu službu obnašao u nekoliko navrata. Kao predsjednik Biskupske konferencije BiH obnašao je i službu predsjednika Caritasa Bosne i Hercegovine.
Kao kardinal izbornik sudjelovao je na konklavama 2005. godine kada je za nasljednika Ivana Pavla II. izabran papa Benedikt XVI. Također je sudjelovao na konklavama 2013. godine kada je izabran papa Franjo.
Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće upravljanja Vrhbosanskom nadbiskupijom 29. siječnja 2022.
Nakon trideset i jedne godine na čelu Vrhbosanske nadbiskupije odlazite u mirovinu. Kako se osjećate? Naime, dani sada započinju bez mnogih obaveza i gustoga rasporeda.
Hvala na ovom pitanju. Predao sam odgovornost za vodstvo ove mjesne Crkve svome nasljedniku nadbiskupu Tomi. Sada se prilagođavam novom načinu života. Prebirem svoju prošlost pred licem Božjim i ozbiljno razmišljam o svom polasku pred lice Božje. Iako sam se već ranije psihički pripravio na ovo, ipak je potrebno određeno vrijeme za prilagođavanje. Još uvijek u svom kalendaru imam veliki broj ranije preuzetih obveza pa se moram pripremati i za te događaje. Privikavam se na novi način organizacije života.
Vrijeme u kojem ste obnašali svoju pastirsku službu bilo je burno i kompleksno u BiH. Odmah na početku Vaše službe izbio je Domovinski rat u BiH i Hrvatskoj pa uopće niste imali vremena za privikavanje na novu službu. Kako ste se nosili sa zahtjevima toga vremena, posebno rata i poraća?
Tijekom godina svećeničke formacije u sjemenišnim i bogoslovskim danima učili su me duhovnosti koja će mi pomoći živjeti također trenutke budućega svećeničkog života i djelovanja. Zato sam zahvalan brojnim odgojiteljima, profesorima i mnogim plemenitim osobama koji su mi u tim godinama pomogli rasti u ljubavi prema Bogu, Crkvi, svom narodu i svakom čovjeku te na osobit način prema pozivu Isusa Krista kako bih mogao služiti Bogu i Božjem narodu kao svećenik Katoličke Crkve. Bog je „Onaj koji jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar” (Otk 1,8). Nastojao sam u trajnoj Božjoj prisutnosti živjeti svoju sadašnjost. Molitva mi je bila i ostala… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
