Početna stranica » Kada nekom smrkne…

Kada nekom smrkne…

145 pregleda

Upravo kao što se nakon zabave i veselja spremaju novi tmurni oblaci koji nagovješćuju nove serijske kataklizme. Danas imamo slična uvjerenja kod velikoga broja ljudi koji nagovješćuju sudnji dan, pogotovo kada razmišljaju o ratu u Ukrajini

Ništa novoga pod suncem, budući da nakon sunca dolaze oblaci, a onda nevrijeme. A nakon smrti dolazi rođenje. A onda ponovno smrt. Uskrs je važan datum u kršćanskoj civilizaciji, ne samo zbog svoje vjerske simbolike vezane uz uskrsnuće Isusa Krista već i zbog toga što je ideja rođenja i smrti, premda pod raznim nazivima, dio predaje svih europskih pretkršćanskih kultura. Nakon velikih katastrofa i ratova dolazi doba mira i uspona novih civilizacija. Upravo kao što se nakon zabave i veselja spremaju novi tmurni oblaci koji nagovješćuju nove serijske kataklizme. Danas imamo slična uvjerenja kod velikoga broja ljudi koji nagovješćuju sudnji dan, pogotovo kada razmišljaju o ratu u Ukrajini. A koliko je samo od pamtivijeka bilo takvih pomisli o sudnjem danu! Pomisao o kraju povijesti i nastupu nekoga novog zemaljskog raja samo je inverzija na sudnji dan! Takva ideja o dolasku zemaljskoga raja još je uvijek temelj komunističkih i liberalnih teoretičara. Ujedno je takva optimistička misao, odnosno svjetonazor o kraju povijesti i zemaljskom raju, oblik prvorazredne liberalno-komunističke prijevare. Jer i nakon najljepšega vremena s puno sunca i puno cvijeća opet mora pasti snijeg, a često i prave bombe. Pomisao da će nakon hrvatske Oluje iz 1995. povijest u Hrvatskoj stati i da će se svi Hrvati naći u ekumenskom zagrljaju oblik je samozavaravanja. Prave oluje i prave katastrofe tek slijede. U načelu, u Europi se u proteklih dvije tisuće godina ratovi, bilo oni regionalne, bilo lokalne, bilo kontinentalne naravi, zbivaju u prosjeku svakih 45 godina. Kako vrijeme odmiče sve manje i manje ljudi u Hrvatskoj zna što je bio Domovinski rat u Hrvatskoj, a još manje ljudi u Europi zna što se zbilo u masovnim komunističkim klanjima na bezbrojnim hrvatskim križnim putovima od 1944. do 1950. Grčka božica Lethe simbol je zaborava – zaborav koji svima nama ponekad dobro dođe, premda svatko od nas voli isticati svoja sjećanja putem umanjivanja sjećanja na tuđe katastrofe.

Naricanje o smrti zapada nije samo omiljena tema modernih pesimističkih filozofa poput Oswalda Spenglera. I starorimski pisac Polibije pisao je… (…)


Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš pretplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]