Braća Miroslav i Milomir (46) uz bratića Marija (26), koji je u poslu zamijenio njihova najstarijega brata, vlasnici su poduzeća MPM Pekara. Za vrijeme rata 1991. godine izbjegli su u Njemačku i sedam godina radili u velikoj pekari u Stuttgartu gdje su usavršili sve proizvodne faze pekarskoga zanata. Ideju su ponijeli sa sobom u rodni Vareš i 1998. godine pokrenuli vlastiti lanac pekara i trgovačkih radnji. Uz pekarske proizvode, bave se i proizvodnjom kolača. Osim poslovnih poduhvata, braća Maroševići aktivni su u župnoj zajednici, a nesebično pomažu i humanitarnim udrugama i pojedincima.
Uz svetkovinu Svih svetih osobitu smo pozornost u ovome broju Svjetla riječi posvetili temi svetosti. Što je za vas svetost i što danas uopće znači biti svet?
Milomir: Svetost danas nije čudo koje se ne može ostvariti, ali postati svet nije ni lako. No, prvenstveno treba tome težiti i uzdati se u Božju pomoć. Čitajući Sveto pismo i čineći ono što nam nalaže Crkva, najprije bismo svojim mislima, riječima i djelima trebali slijediti Isusa Krista. Kako nam je i Gospa u Međugorju rekla, moramo poštivati crkvena pravila, a pritom posebno mislim na mjesečnu ispovijed i svakodnevnu svetu misu.
Miroslav: Za mene je svetost jedan normalan život koji uključuje borbu protiv grijeha i nastojanje da se živi po Božjim zapovijedima. Cijeli čovjekov život iziskuje borbu, kako duhovnu tako i svakodnevnu. Da bi ostvario i svoj puni potencijal, čovjek se mora boriti.
Za mene su sveti obični ljudi koji su pošteni i iskreni. Oni kojima možeš vjerovati, bez obzira u kakvim se okolnostima našli. Ljudi smo koji trebaju težiti tome, a svima će nam Bog suditi jesmo li uspjeli to ostvariti ili ne. Jednostavno, svetost je borba u svakodnevnici sa svim izazovima koje ona nosi.
Trebaju li nam sveci u životu i koliko nam njihov primjer može pomoći? I što mislite koliko ljudi uopće razmišljaju o tomu da postanu sveti?
Milomir: Svi proglašeni sveci su nam zapravo putokaz. A svetost najbolje svjedočimo svakodnevnim životom, ispunjavajući svoje obveze prema Bogu, Crkvi, ljudima. Tu se ogleda naša poniznost, čestitost, ponašanje prema drugima, jesmo li ljubazni ili ne, jesmo li s kim u svađi, opraštamo li svome bližnjemu…
Današnje vrijeme puno je izazova, mnogima je karijera na prvom mjestu, a ne Bog. Naša karijera i sve zasluge u poslu pripadaju Bogu jer bez njegove pomoći ne bismo uspjeli. Svako jutro najprije zahvalim i zamolim Isusa da bude cijeli dan sa mnom i da svi moji postupci budu Njegovi postupci. Lakše je tako raditi i živjeti jer imate čvrst oslonac. Lakše je praštati, donositi odluke, podnositi probleme i poraze kada imate vjeru.
Miroslav: Često čitam životopise svetaca pa ću spomenuti sv. Augustina, koji nije odmah postao svet. Tijekom života se obratio i došao do spoznaja. Trebali bismo više čitati o svecima, upoznavati ih i približiti im se svojim životom. Teško je to ostvariti, ali nije nemoguće. Kao što kaže sv. Benedikt: Raditi i moliti. To bi trebao biti moto svima nama.
Mario: Moja generacija vjerojatno vrlo malo o tome razmišlja. Puno više su koncentrirani na izlaske, brzu zaradu, pošasti kao što su droga, kocka i slično, nego što misle na svetost i Crkvu. Meni su prije svega roditelji i stričevi uzori koji me u životu uče da radim ono što je dobro, a da se lošega klonim, pa bih mogao reći da su oni za mene sveti.
Biste li za sebe rekli da ste uspješni poduzetnici i što u životu smatrate svojim najvećim dostignućem?
Milomir: Smatram se uspješnim poduzetnikom jer na vrijeme radnicima isplaćujemo plaću, državi plaćamo poreze i sve druge obveze, a istodobno uspijevam izdvojiti vrijeme za obitelj i odmor. Sve smo postigli sami i dokazali da se može uspjeti i u gradu kakav je Vareš. Mislim da smo svijetla slika. A danas je uspješan svatko tko zaposli samo sebe ili još jednu obitelj. To su uspješni privrednici.
Miroslav: Kad razmišljam o svom poslovnom i privatnom životu, mogu ustvrditi da sam zadovoljan i sretan čovjek. To je moj najveći uspjeh.
Naravno da uvijek može bolje na svakom polju, ali ovo što smo mi dosad ostvarili mogu nazvati uspjehom. Kad čovjek u životu ispravno posloži četiri stvari, i sve ostalo se slaže: na prvo mjesto staviti Boga, na drugo obitelj, na treće posao pa onda novac. Danas je često na prvom mjestu novac pa sve ostalo.
Mario: Ja sam prije četiri godine zamijenio tatu na poziciji voditelja sektora proizvodnje kolača. Mislim da je upravo najveći uspjeh u (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
