Na Veliki smo petak vidjeli kako se čovječanstvo odnosi prema Bogu: ubijamo ono što bismo trebali voljeti, bojimo se dara koji bi nas učinio slobodnim. Na uskrsnu nedjelju slavimo Isusov povratak u svijet koji ga je protjerao.
Ako ste jednom već na silu odnekle bili prognani, znate kako izgleda nemoguće vratiti se među one koji su vam rekli: ne želimo te. Ali baš to je vječna tajna koju slavimo: Bog se uvijek iznova uporno vraća u svijet koji ga iz nekog neshvatljivog razloga ne želi. Teško je shvatiti da je to tako. Ipak u svojoj poniznosti Isus uvijek iznova pronalazi način da nam dođe. Isus zna da nama ljudima nije odgovaralo ono što nam je rekao kad je prvi put došao. Jednostavno nismo bili dovoljno zreli za tako puno slobode i istine. Čovječanstvo jednostavno ne može podnijeti tako puno ljubavi i stvarnosti u jednom trenutku povijesti.
Tako se Bog, kada se vraćao natrag u svijet, morao preobući. Pod neprijateljskim okolnostima morao se skriven poput buntovnika vratiti tajno – kao uskrsnuli Krist. Sada može biti pristan svugdje a da ga mi ne možemo uhapsiti. Ne možemo ga ograničiti na određeno mjesto. Sada se u svakom trenutku može na sasvim novi i iznenađujući način pojaviti bilo gdje.
Svijet nikad nije spreman za takvog uskrsnulog Krista. Nikad ga ne očekuje a tužnije od svega – nikad ga uopće i ne želi.
To je Krist, koji svojoj Crkvi daruje snagu, Krist koji je zauvijek izmakao našoj kontroli.
