Za svećenika je zaređen 1974., član Franjevačke provincije Bosne Srebrene. Od 1977. godine do danas profesor biblijskih znanosti i hebrejskog jezika na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, a od 1997. do 2000. obnašao je službu dekana. Od 1993. do 2017. bio je profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i pročelnik Katedre Svetoga pisma Staroga zavjeta. Pisao je za brojne novine i znanstvene časopise: Svjetlo riječi, Jukić, Bosna franciscana, Bogoslovska smotra, Riječki teološki časopis, Crkva u svijetu, Glas Koncila, Biblija danas i dr. Voditelj je projekta (za Stari zavjet) novoga prijevoda Svetoga pisma s izvornih jezika na hrvatski u organizaciji Hrvatskoga biblijskog društva. Autor je dvaju sveučilišnih udžbenika, 23 knjige te preko 400 znanstvenih i publicističkih radova. Sudionik je brojnih domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja: Priznanje za postignutu izvrsnost u znanstvenoistraživačkom radu (2016.), Nagrada Dekana za životno djelo (2018.) i Povelja zahvalnosti (2018.).
Organizator i vodič studijskih putovanja u Svetu Zemlju. Danas vrši službu gvardijana Franjevačkog samostana sv. Ilije u Zagrebu i gostujući je profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
Poštovani profesore fra Božo, kršćani Kristovo uskrsnuće priznaju kao pobjedu života i ljubavi. No često se ovo otajstvo ograničava na život poslije smrti. Kakvu promjenu uskrsli Isus može donijeti u ovozemaljskom životu vjernika?
Ne bih dijelio život na ovozemaljsko i nebesko područje jer je, prema biblijskom gledanju, posrijedi jedan život, istina promatran iz dva kuta kao dva stupnja iste životne zbilje. Smrt bi u tom shvaćanju predstavljala pročišćavajući ulaz u drugi, kvalitetno drukčiji stupanj života. U kršćanstvu je Isus uskrsnućem kao trajnim prolazom osvijetlio tamu smrti i kroz nju osvijetlio i jednu i drugu stranu egzistencije. To svjetlo uskrsnuća može se tumačiti i kao pobjeda, ali ne u nekom trijumfalističkom smislu. Radije bih govorio o probijanju apsolutne granice smrti i proboju kroz nju.
Naravno da se može govoriti i o pobjedi ljubavi, ali je pojam ljubavi frazeološki ispražnjen te je tako postao često i ideologijski obojen, neosoban i apstraktan. Uskrsnuće bi trebalo gledati, tumačiti i o njemu govoriti kroz osobu i djelo Isusa Krista, a to je konkretna i osobna stvarnost: ljubav u osobi, pravda u osobi, život u osobi, uskrsnuće u osobi.
Svi evanđeoski izvještaji o događajima uskrsnoga jutra spominju žene kao prve svjedokinje Uskrsa. Kakvu poruku kršćani mogu izvući iz toga? Je li žena u životu vjerničke zajednice podcijenjena i zanemarena?
Što se tiče odnosa prema ženi, doista se može tvrditi da je Isus napravio za svoje vrijeme nevjerojatan proboj. Rođen je od žene, dio njegovih učenika bile su žene, slijedile su ga i bile pod križem. Njima se Isus kao uskrsli prvo i ukazao.
Evanđeoska izvješća to neuvijeno priznaju i na prvome mjestu ističu Mariju Magdalenu koja je očito voljela Isusa. Zato ju je kršćanska predaja nazvala apostolicom apostola jer joj je Isus prvoj pokazao da je živ. Taj pozitivan odnos ugrađen je u kršćanstvo, ali su praksa i društveni konteksti pridonijeli da se s vremenom taj Isusov stav bio umrtvio. Ipak kršćanstvo i danas prednjači u pozitivnom odnosu prema ženama u usporedbi sa stavovima nekih drugih religija.
Što suvremeni kršćanin može naučiti iz života prvih kršćana, koji su slušali kerigmu iz prve ruke? Je li Isusova poruka tijekom stoljeća izgubila snagu?
Prvi su kršćani, da se izrazim metaforično, pili s izvora i bili su zato čvršći u svome uvjerenju. Prva tri stoljeća kršćanstvo je propovijedano svjedočanstvom, životom i smrću. Jedan tadašnji teolog je i napisao: Krv mučenika sjeme je novih kršćana. Kršćanstvo nije bilo kontaminirano utrkom za vlašću, svjetovnom i duhovnom moći te politikom.
Možda bi se danas moglo reći da je kršćanstvo izgubilo ovu izvornu svjedočku snagu. Kršćanstvo dolazi suvremenom čovjeku izvana, gotovo kao ukras, a ne iznutra kao uvjerenje i opredjeljenje.
Bili ste profesor brojnim mladim teolozima i budućim svećenicima. Kako mladi prihvaćaju biblijsku poruku? Koju poruku Knjiga života donosi kršćaninu?
Teško je uopćeno odgovoriti na to pitanje. Svaka je generacija studenata bila drukčija, a i svaki je pojedinac poseban. Za mene je to bilo vrijeme… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.
