Ovoga rujna školsko zvono označit će početak novoga razdoblja za više desetaka tisuća djece prvašića u Bosni i Hercegovini i zemljama okruženja. U razdoblju tranzicije, u kojem smo očito zapeli već nekoliko desetljeća, što se ogleda primjerice u (još uvijek) početnom razvoju višestranačkoga demokratskog društva, nema dovoljno mjesta za napredak u školstvu. Redovito se više ulaže upravo u politiku nego u školstvo ili zdravstvo. Tako se u našim školama još uvijek osjeti dah jugokomunizma, prije svega u retorici nastavnika koji su danas već pred mirovinom, ili pak nastavnici novoga kova šire modernistički svjetonazore poput rodne ideologije ili new age „teologije”. Koliko god nastavni kadar bio sposoban prenijeti znanje djeci i poučiti ih gradivu, ipak često nedostaju moralne vrednote koje je bitno usaditi u male glave školaraca. Većina nas je prošla kroz takve škole.
S druge strane, svjedočimo blagom porastu broja privatnih, među njima i katoličkih školskih i predškolskih ustanova u većim i manjim gradovima kod nas. Tako ljudi mogu računati na pomoć časnih sestara i, barem nominalno, katolički orijentiranih odgojitelja i nastavnika u svim segmentima dječjega odrastanja – vrtići, osnovne i srednje škole. Premda su privatne i zbog toga iziskuju veće troškove, sve su omiljenije među roditeljima. Druge zemlje, koje se diče svojim katoličkim predznakom i kršćanskom poviješću, daleko su od naše domovine koja se još uvijek mora smatrati zemljom tranzicije. Njemačka tako broji više od 900 katoličkih škola, a u Irskoj čak 90 % osnovnih škola, njih čak 2900, vodi Katolička Crkva.
Hrvatska i Bosna i Hercegovina već neko vrijeme bilježe porast broja katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova, tako i popriličan broj katoličkih škola. Osnovne katoličke škole djeluju u Požegi, Šibeniku i Zagrebu, dok srednjih škola ima u svakom većem gradu Hrvatske, njih ukupno 12. U Bosni i Hercegovini situacija je nešto složenija – Sustav katoličkih škola za Europu broji šest katoličkih školskih centara, a katolička je dakako i Franjevačka klasična gimnazija u Visokom.
Promjena života
Mnogi roditelji, a i njihova djeca, strahuju pred prvim danom nastave nakon ljetnoga raspusta. Više nema spavanja dokasna i pomiče se raspored odlaska na spavanje. Djeca se vraćaju u modus škole, naročito ako su u pitanju prvašići. Prijelomna je to točka u životu djeteta: ono biva odvojeno od roditelja i započinje suživot sa svojim vršnjacima. Kako vrijeme odmiče, djeca sve više vremena provode u školi, a sve manje u roditeljskom domu. Sljedećih osam, 12 ili tko zna koliko godina, dijete će se velik dio svoga vremena zadržavati u školskom okruženju. Čini se da je to sasvim normalno i da tako treba biti, pa se u nekim zemljama djeca u školu šalju već s pet navršenih godina.
Golem je utjecaj roditelja u odrastanju djeteta, prije svega u prvim godinama školovanja. Iskustvo škola u razvijenom svijetu pokazuje da su najuspješnije odgojno-obrazovne ustanove one u kojima se čuje glas roditelja. Jačanjem suradnje između roditelja i škole raste kvaliteta odgoja djeteta. Stoga su u državama… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i [email protected]
