U utorak 16. 4. 2024. u 10 sati pred spomen-obilježjem u selu Trusina okupili su se preživjeli članovi obitelji stradalih, njihova rodbina i brojni prijatelji te položili vijence, zapalili svijeće i izmolili opijelo, kako bi na 31. godišnjicu zločina i stradanja odali počast nevino ubijenim civilima ovog mjesta i zarobljenim vojnicima. Na ovoj komemoraciji njima su se pridružili predstavnici vjerskog, kulturnog i političkog života općine Konjic, Federacije BiH i države Bosne i Hercegovine, predstavnici udruga proizišlih iz rata, izaslanstvo Republike Hrvatske te predstavnici Oružanih snaga BiH.
S tog mjesta poslana je i poruka: Dok stojimo pred ovim spomen-obilježjem nevino stradalim ljudima u Trusini i mi želimo glasno osuditi svako nasilje, te svaki oblik mržnje i osvete… A da bismo ostvarili potrebni mir i bolju budućnost mirnog suživota, potrebno je, također, da se ispune i temeljni zahtjevi pravde: a to znači da pred sudom odgovaraju svi počinitelji ovog strašnog zločina. Pozivamo sve ljude da udružimo naše snage oko uzajamnog pomirenja i izgradnje pravednijeg društva u kojem će se prihvaćati i poštivati bogatstvo naših razlika i dostojanstvo svakog čovjeka kako se ovakvo nasilje – ubijanje drugih – samo zato jer su druge nacije i vjere, ne bi nikada nigdje ponovilo.
Nakon komemoracije kod spomen-obilježja u Trusini u župnoj crkvi na Žitačama u 11 sati služena je sveta misa za sve ubijene u Trusini. Misu je predvodio don Marin Marić, župnik župa Obri i Solakova Kula, a koncelebrirali su svećenici porijeklom iz ovog kraja te domaći župnik fra Ivica Karatović. Don Marin je sve potaknuo da ne zaborave žrtvu i sačuvaju živim spomen na sve nevino ubijene Trušane, te da vole svoju domovinu i svoju zemlju natopljenu krvlju kao i da trajno mole za mir Uskrslog Krista koji je istinski tvorac ispravnog i pravednog mira.
Inače, selo Trusina u općini Konjic i župi Podhum/Žitače mjesto je posebnog pieteta za svakog čovjeka jer se u njemu 16. 4. 1993. godine dogodio jedan od najvećih zločina nad Hrvatima katolicima konjičkog i klišanskog kraja. Tog dana u jutarnjim satima pripadnici Armije RBiH, i to jedinice za posebne namjene Zulfikar, upali su u selo i mučki ubili 22 Hrvata, od čega 18 civila te četvoricu zarobljenih pripadnika HVO-a brigade Herceg Stjepan Konjic. Ostali preživjeli civili bili su zatočeni u nekoliko privatnih kuća, a nakon što su potpuno opljačkani ipak su poslije pušteni da odu iz sela. Za ovaj zločin osuđeno je nekoliko pripadnika Armije RBiH i jedinice Zulfikar, a proces protiv zapovjednika Ališpage još se uvijek vodi pred Sudom BiH. U Trusini od tad više ne živi nitko od Hrvata.
