Knjiga Postanka imenom spominje samo Kajina, Abela i Šeta kao djecu Adama i Eve. Pošto je Kajin ubio svoga brata Abela, „Kajin ode ispred lica Gospodjnega u zemlju Nod, istočno od Edena, i ondje se nastani.” (Post 4,16). Odmah potom biblijski pisac navodi kako „Kajin pozna svoju ženu te ona zače i rodi Henoka.” (Post 4,17).
Kako je moguće da je Kajin već pronašao suprugu? Odakle dolazi ta žena?
Važno je imati na umu da su u Knjizi Postanka ljudi živjeli mnogo duže nego danas. Prema Bibliji, „Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.” (Post 5,5). A prije toga, spominje se kako se Adamu rodilo još sinova i kćeri (usp. Post 5,4). Prema logici Knjige Postanka, kako bi se plodili i množili, Adam i Eva morali su imati još djece. Inače bi ljudski rod jednostavno prestao postojati. Židovska tradicija kazuje kako je Adam imao 33 sina i 23 kćeri.
Biblija nam ne govori kad je Kajin upoznao svoju suprugu, pa nije poznato je li se oženio svojom sestro, svojom nećakinjom, ili kćerkom svoga nećaka. Nema takvih detalja u Svetom pismu. Ali, ako slijedimo narativ Knjige Postanka, i ako vjerujemo da su Adam i Eva bili praroditelji svega čovječanstva, onda se Kajin zasigurno oženio nekom rodicom. Bez obzira iz koje generacije bila Kajinova žena, netko se od prvih ljudi zasigurno morao oženiti svojom sestrom.
Mnogi bibličari slažu se da su Adam i Eva genetski bili bez ikakvih mana (osim istočnoga grijeha), pa ni unutarrodbinski brak ne bi izazvao nikakav genetski defekt u djece. Na taj se način ostvario Božja prvotna zamisao da napuči Zemlju. S druge strane, Mojsijev Zakon još uvijek nije bio na snazi u ovom trenutku povijesti, pa ni incestni brakovi nisu bili zabranjeni. Štoviše, bili su potrebni kako bi se ostvario Božji naum. Vjerojatno je isto tako bilo u slučaju Noe i njegove obitelji nakon sveopćega potopa.
Druga skupina bibličara smatra da je pored Adama i Eve bilo još i drugih ljudi. Tako, kad je Kajin napustio Eden, pronašao je druge ljude koji nisu bili s njim u rodu. Ova je teorija poznata kao poligenizam ili poligeneza, prema kojoj su postojale različite skupine ljudi koje su postojale i razvijale se neovisno jedna o drugoj, a nisu bili od jednoga istog para. Primjerice bibličarka Mary Joan Winn Leith predlaže objašnjenje prema kojemu je židovski tekstopisac nije znao za druge ljude osim za one u Knjizi Postanka u Edenu, niti bi mu drugi ljudi bili važni. On je bio zaokupljen Adamom i Evom i njihovim rodom, a ne onima koji su bili izvan njihove skupine.
Ipak, Crkva je u povijesti opovrgavala takve prijedloge. Učinio je tako i papa Pio XII. u svojoj enciklici Humani Generis iz 1950. godine: „Vjernik ne može prihvatiti mišljenje koje prihvaća da su nakon Adama na Zemlji postojali drugi muškarci koji nisu rođeni prirodnim rođenjem od njega kao prvoga roditelja ili da Adam predstavlja određenu skupinu prvih roditelja. Sada nikako nije sigurno kako bi takvo mišljenje moglo biti u skladu s objavljenom istinom i učiteljstvom Crkve, u odnosu prema istočnom grijehu, koji je zapravo posljedica Adamova grijeha koji se kroz generacije nastavlja na svakoga čovjeka.”
Ipak treba uzeti u obzir da noviji dokumenti Crkve nisu komentirali ovaj prijedlog. Time ostavljaju „otvorena vrata“ za druge mogućnosti koje bi se slagale s najnovijim znanstvenim istraživanjima. Knjigu Postanka u pitanjima prirode prihvaćamo simbolički, a ne znanstveno. Stoga postoje različita vjerovanja koja bi se mogla prihvatiti a neće biti u suprotnosti s duhovnim značenjem teksta.
Konačno, kako se to već događa kad netko drugi prepričava događaj, ne znamo koga je Kajin u konačnici oženio. Crkva vjeruje kako Biblija sadrži sve što nam je potrebno za spasenje (ne nužno sve odgovore pitanja znanosti), pa su nadahnuti autori teksta namjerno ispustili neke detalje, kako bi bila jasna konačna namjera za koju je tekst bio napisan – spasenje duša.