Početna stranica » Svetište naše Gospe Žalosne u Ruandi: Marija prepuna žalosti

Svetište naše Gospe Žalosne u Ruandi: Marija prepuna žalosti

197 pregleda

Ljudsko srce je spremno na sve i uistinu tanka je linija koja razdvaja mir od rata, ljubav od mržnje, blagoslov od prokletstva. Potrebno je samo malo đavolskoga otrova da neko mjesto koje nalikuje na raj postane užasno poput pakla. Ruanđani, stanovnici malene afričke države, oduvijek su bili ponosni na svoju predivnu zemlju. Smatrali su da je ona središte svijeta te vjerovali da Bog tijekom dana možda i obilazi cijelu zemlju, ali u Ruandu dolazi na počinak. A onda, početkom devedesetih u toj rajskoj ljepoti buknuo je sukob između dvaju plemena Hutu i Tutsi. Dogodilo se takvo krvoproliće da je nastala izreka: „U paklu nema više nijednoga đavla – svi su otišli u Ruandu!” Budući da sam s nekolicinom prijatelja imao priliku posjetiti ovo Gospino svetište u Ruandi, želio bih napisati nekoliko rečenica o njemu.

Nebu je unaprijed sve poznato. Blažena Djevica Marija, nebeska Kraljica, došla je godinama ranije upozoriti i spriječiti ono što će kasnije, nažalost, postati stvarnost. Ukazala se 1981. godine upravo u Ruandi, u malenom zabitom mjestu na jugu zemlje imenom Kibeho. Bilo je to iste godine kada su započela i ukazanja u Međugorju. Tek kasnije će se Crkva i cijeli svijet osvjedočiti kako su stravični prizori, koje su 13 godina prije početka genocida imali vidioci iz Kibeha, bili proročanstvo onoga što će se dogoditi ukoliko se narod ne obrati i ne posluša upozorenje neba. Gospa se najprije ukazala djevojci od sedamnaest godina imenom Alfonzina, a zatim još dvjema starijim djevojkama Nataliji i Mariji Klari. Kasnije će se tijekom vremena ukazanja proširiti na još tri djevojke i jednoga mladića. Međutim, budući da je bilo određenih sumnji u viđenja četvero posljednjih vidjelaca, mjesni biskup je nakon ispitivanja raznih komisija 1988. potvrdio autentičnost ukazanja koja su imale tri djevojke s početka ukazanja. Sveta Stolica je također deklaracijom iz 2001. potvrdila istinitost ukazanja, tako da je Marijino ukazanje u Kibehu postalo jedino u Africi i posljednje u svijetu koje je dobilo službeno priznanje Crkve.

Djevojka Natalija će kasnije posvjedočiti kako je jedna od prvih Gospinih poruka bila: „Moli za svijet, jer svijet je zao!” Gospa je preko vidjelice pozvala sav narod na molitvu i pokoru, poručivši kako se treba odlučiti za nebeska dobra jer ona zemaljska brzo nestaju. Djevica Marija se vidiocima predstavila pod imenom Nyinawa Jambo, što na jeziku kinjaruanda znači Majka Riječi. Ukazanja su se događala u školskoj spavaonici i u dvorištu škole. U jednom od ukazanja Gospa je preko Alfonzine tražila da se na tome mjestu sagradi kapelica koja će se zvati „okupljalište prognanih”. Kasnije će svima biti jasno i zašto – tijekom masakra 1994. godine u Kibehu je bilo mnoštvo prognanika koji su tražili spas u Gospinu svetištu. Pretpostavlja se da ih je tamo bilo oko 250 000. Međutim, nikada se neće saznati koliko ih je tamo ubijeno. Jedino što se zna da su ulice Kibeha bile natopljene krvlju, što je i bio jedan od strašnih prizora koje su vidioci promatrali u viđenju 14 godina ranije. U tom masakru stradalo je i dvoje vidjelaca iz Kibeha: Marija Klara i Emanuel.

Poruka koju je dala Gospa u Kibehu ista je kao i uvijek kada Majka poziva svoju djecu: obraćenje njezinu Sinu, molitva, pokora, mir u srcu. Čini se da tvrdo ljudsko srce nije spremno čuti Marijin glas i što nas sve čeka u budućnosti ako ustrajemo u zlu?