Kad bismo svim temama kojima se bavio ovaj plodni teolog, biskup i papa pokušali naći jedan zajednički nazivnik tada bi to, prema našem skromnom uvjerenju, bio: realizam vjere u Boga Isusa Krista. J. Ratzingera/Benedikta XVI. najviše ćemo pamtiti po tome što je čovječanstvu, zasićenom i umornom od autoreferencijalnosti (bježeći od pravoga uzroka svoje zasićenosti i svoga umora), naviještao i svjedočio živoga i djelotvornoga Boga u povijesti. Zaborav Boga koji se utjelovio u Isus Kristu predstavlja dramu i uzrok je kraha današnje zapadne civilizacije. J. Ratzinger/Benedikt XVI. je nedvosmisleno na više mjesta vrlo suptilno ukazao na ovaj temeljni problem čovječanstva. Tako u knjizi Posljednji razgovori s Peterom Seewaldom, Benedikt XVI. jasno upozorava da je stvarni problem našega povijesnog časa taj što Bog iščezava s obzora ljudi. Zbog gašenja svjetla koje dolazi od Boga – veli on proročki – čovječanstvo zahvaća dezorijentiranost čije ćemo razorne posljedice sve više uočavati.
Svjestan ove drame i posljedica koje ona nosi sa sobom, ovaj teolog, biskup i papa trudio se cijeloga svoga života naviještati i svjedočiti Isusa Krista kao objavitelja Boga. Njegov govor o Bogu, njegova teologija, bila je i ostala trajni apel razumu i savjesti onih kojima se obraćao u njihovim konkretnim situacijama. Rijetkost je da u današnjem globalnom ozračju fake empatije i političke korektnosti on svoj govor o Bogu nije prilagođavao suvremenim tendencijama, pa i pod cijenu da bude odbačen (kao što je bio odbačen na La Spaienzi). Poput Pavlova govora na Areopagu i teologija ovoga pastira predstavlja značajan apel na razum i savjest koje su jedine sposobne u slobodi odlučiti se za Boga i tako prekinuti dramu ljudske egzistencije. Ratzinger/Benedikt XVI. je bio duboko svjestan da u ovom vremenu bezboštva i relativizma vjeru nije moguće nametnuti razumu. Vjera se ne nameće izvana. Ni Crkva, ni ikakva država ni papa ne mogu nametnuti vjeru, ali vjera može apelirati na razum i savjest. Vjera se nudi očiglednosti razuma i savjesti. Upravo to čini Pavao na Areopagu. On ne prisiljava na vjerovanje; zna da je Grcima skandal ono što naviješta i da će to teško izvanjski prihvatiti, ali apelira na razum i savjest Atenjana da se u svome traženju i svojim krizama okrenu religiji koja nije izmišljena, nije protivna razumu, nego je s njim suglasna.
Najsažetije rečeno, poslanje J. Ratzingera/Benedikta XVI. bilo je, na krilima suglasja vjere i razuma, donijeti i javno posvjedočiti živoga, svemoćnoga Boga. Tijekom čitavoga svoga života, kao teolog, biskup i papa, on je ponizno i pristojno, nastojao trulom Zapadu, novim poganima, pokazati djelotvornost Boga Isusa Krista u svijetu. Čovječanstvu koje se zaklinje u vlastitu svemoć i proglašava Boga izmišljotinom neukih i strašljivih ili ga čak usmrćuje, Ratzinger suprotstavlja živoga Boga, Boga koji djeluje, sluša i govori, Boga koji je zainteresiran za čovjeka, Boga koji je tvorac svega, od kojega sve proizlazi i kojemu svijet nije izmaknuo kontroli, Boga koji se objavljuje u povijesti, koji nam je u Kristu pokazao svoje lice, Boga koji poštuje zakon stvaranja i ljudske slobode koju je utemeljio. Taj živi Bog nije despot, ali nije ni nemoćni Bog koji bi se samo duhovno skrasio. On je Bog koji ima vlast nad materijom, što je pokazao svojim utjelovljenjem, smrću i uskrsnućem. J. Ratzinger/Benedikt XVI. trajno je ukazivao na Boga koji je svemoćan i djeluje u povijesti. To je Bog koji je prouzročio začeće u Mariji, koji je sačuvao Kristova tijelo od propadanja u grobu i uskrsnućem ga uveo u novi način postojanja. Naša vjera stoji ili pada s obzirom na naše prianjanje uz ove istine vjere. Vjera u uskrsnuće tijela i život vječni, koji svjesno i ozbiljno ispovijedamo svake nedjelje, nije vjera u marginalna čudesa koja bi bilo bolje ostaviti po stani u korist neke sigurnije vjere. Naša ispovijest upravo ove vjere pokazuje da se radi o nukleusu naše slike o Bogu i o realizmu Božjega djelovanja u povijesti.
J. Ratzinger/Benedikt XVI. naviještao je i svjedočio upravo ovakvoga Boga. Zbog toga je činio ono što treba činiti svaki teolog, propovjednik, kateheta, svećenik: pobuđivati nadu. On je neumorno vršio ovo svoje poslanje na najizvrsniji način, jer je bio duboko svjestan da se današnji čovjek posve odalečio od Boga i da više uopće ne doživljava Boga. Bezbožnost se današnjega čovjeka više ne sastoji u tome da niječe Boga, nego u tome da je ravnodušan prema Bogu, u tome da mu nije stalo do Boga, u tome što ne vidi da Bog ima neku ulogu u ovome svijetu i u ljudskom životu. Zato Ratzinger takve, ako su iskreni tražitelji istine, stavlja pred izazov da počnu živjeti kao da Boga ima (et si Deus daretur), umjesto da se lakrdijaški ispričavaju kako ne mogu doći do spoznaje da Bog postoji. U ovome je, još jednom, ovaj veliki teolog, učitelj vjere, nade i ljubavi.
