Iz neiscrpne riznice katoličke svetačke tradicije evo jednog istinskog bisera: sv. Petar Kanizije – redovnik, svećenik, pisac, upravitelj, političar i crkveni naučitelj – oduševljeni navjestitelj cjelovitog kršćanskog nauka i zagovaratelj štovanja Blažene Djevice Marije.
Rođen je u mjestu Nijmegen, današnja Nizozemska. Studij crkvenog prava završio je u Loewenu, a filozofsko-teološki studij u Kölnu. Godine 1543. stupio je u Družbu Isusovu, a 1546. je zaređen za svećenika. Sudjeluje kao koncilski teolog na saboru u Tridentu 1547. Neumorno djeluje kao propovjednik i učitelj u: Ingolstadtu, Pragu, Augsburgu, Innsbrucku i Beču. Posljednjih 17 godina života provodi u Fribourgu (Švicarska), gdje umire 21. prosinca 1597. Papa Pio XI. proglasio je Petra Kanizija svetim te ga je uvrstio u zbor crkvenih naučitelja 21. svibnja 1925. godine.
Sv. Petar Kanizije živi u vremenu teških i bolnih podjela u Crkvi. On ukazuje na opasnost pretjeranih rasprava s luteranskim krivovjerjem te umjesto toga savjetuje autentično življenje evanđeoskog nauka upozoravajući: „Ovakvim riječima pacijenta nećemo izliječiti, nego ćemo ga učiniti neizlječivim.” Stoga je značaj ovoga sveca, kako za ondašnje tako i za sadašnje doba, u sljedećem ponašanju: Istinu katoličke vjere ne brani se napadanjem onih koji misle drugačije nego prianjanjem uz Isusov cjeloviti nauk i pravom pobožnošću prema Djevici Mariji.
O tome najljepše govori papa Benedikt XVI. u svojoj katehezi o sv. Petru Kaniziju: „Znao je skladno povezati vjernost dogmatskim načelima s dužnim poštivanjem prema svakoj osobi, tako da su neki u njegovu nauku pronašli tragove prve formulacije prava na vjersku slobodu. U povijesnom trenutku označenom snažnim vjerskim sukobima izbjegavao je oštrinu i jetku retoriku – što je bilo dosta rijetko u tim vremenima u raspravama među kršćanima, i s jedne i s druge strane – i imao je samo za cilj predstaviti duhovne korijene i ponovno oživljavanje čitavoga tijela Crkve. Tomu je koristilo njegovo široko i duboko poznavanje Svetog pisma i crkvenih otaca.”
Glavna karakteristika njegove duhovnosti je osobno prijateljstvo s Isusom Kristom, a da bismo ga postigli, Kanizije veli da je najsigurniji put preko štovanja Djevice Marije. Manje poznate su njegove rasprave o Mariji i da je jedan od najzaslužnijih što su u molitvu „Zdravo, Marijo” uvrštene riječi: „Zdravo, Marijo, Majko Božja, moli za nas grešnike.” Petra Kanizija s pravom se naziva glavnim braniteljem i promicateljem Marijinog štovanja u vremenu reformacije.
U svojim nastojanjima oko obnove vjerskog života izdaje epohalno djelo Veliki katekizam iz 1555. godine (lat. Summa doctrinae christianae) u kojem, nasuprot reformacijskom sakaćenju vjerskih istina, izlaže cjeloviti kršćanski nauk. Bio je namijenjen studentima i onima koji vladaju osnovnim pojmovima iz teologije. U vremenu do 1588. godine priprema još dvije skraćene varijante katekizma, tzv. Mali katekizam. Jedan namijenjen djeci iz naroda za njihovu osnovnu vjersku naobrazbu, a drugi djeci sa školskom naobrazbom na razini srednjih i viših škola. Katolički nauk u njima izložen je u obliku pitanja i odgovora, sažeto, biblijskim jezikom, s velikom jasnoćom i bez ikakve polemike. Zvuči nevjerojatno, ali samo za njegova života taj katekizam je doživio čak 200 izdanja! Još stotinjak izdanja tiskano je do 20. stoljeća.
Usporedimo ove činjenice s današnjim vremenom: Imamo mnoštvo vjeronaučnih priručnika, no je li ijedan od njih u narodu uistinu obljubljen i dugoga vijeka? Tek što se izda jedan dolazi neki drugi, navodno pametniji i praktičniji? Što je imao Nauk krstjanski za narod slovinski fra Matije Divkovića, spomenuti Mali katekizam Petra Kanizija ili onaj od Roberta Bellarmina, a nedostaje današnjim katekizmima? Bečki kardinal Christoph Schönborn, jedan od tvoraca novog Katekizma Katoličke Crkve, veli kako bi uz sadašnji trebalo izdati i minikatekizam za „prosječne katolike”, jer sadašnji Katekizam sa svojih 2.800 članaka vjere je preopširan i mnogima prezahtjevan. Kardinal kao model navodi upravo Mali katekizam Petra Kanizija koji je sadržavao 211 pitanja i odgovora o katoličkoj vjeri.
Petar Kanizije umire milosnom smrću. U zadnjim trenucima života, sa smiješkom na ustima, prisutnima pokazuje na jednu točku govoreći: „Ona je ovdje. Vidite li ju?” Neusporediva djevica, kako je s ljubavlju nazivao Mariju u svojim spisima, bila mu je blizu u smrtnom času. Nekoliko trenutaka kasnije zatvorio je oči. Zbog svojih zasluga papa Leon XIII. proglasio ga je 1897. drugim apostolom Njemačke.
