Početna stranica » Sveti Josip pravedni

Sveti Josip pravedni

301 pregleda

Najavivši Godinu svetoga Josipa, papa je osobito preporučio molitvu Litanija svetoga Josipa uz koje je ove godine vezana i mogućnost dobivanja potpunoga oprosta.

U tim Litanijama Josip je, između ostaloga, nazvan i pravednim. Riječ je o naslovu koji je preuzet iz evanđelja.

Pravednost u Svetom pismu

U Evanđelju po Mateju sveti Josip opisan je kao „pravedan” (Mt 1,19). U grčkom izvorniku na tom mjestu nalazimo riječ dikaios koja označava osobu koja živi visoke standarde ispravnosti, ispravnu i poštenu osobu. U grčko-rimskom svijetu to je bila osoba koja je na osobiti način svoje poštenje i pravednost dokazivala na društvenom području, ispunjavajući svoje građanske obaveze ili, ako je bila na određenom položaju u društvu, pošteno vršeći svoju javnu službu. Prema Homeru u Odiseji, pravedan je čovjek kojega obilježava gostoljubivost i strah pred božanstvima (Odiseja, 6,120), a prema Platonu i Aristotelu obilježava ga posebna pozornost prema drugim ljudima, skrb za obitelj i poštovanje prema božanstvu (Platon, Rep. 4,443; Aristotel, EN 5,1,1129a-1130a).

Novozavjetni pisci preuzimaju ovo značenje riječi „pravedan”, ali je povezuju i sa starozavjetnom idejom pravednosti koja uključuje odgovornost prema Bogu. Hebrejska riječ cadik označava pravednika koji obdržava Božje zakone i vjeran je savezu s Bogom. Apostol Pavao preuzima takvo gledanje kad kaže: „Ne, pred Bogom nisu pravedni slušatelji Zakona, nego – izvršitelji će Zakona biti opravdani” (Rim 2,13). U Pavlovu promišljanju pokazuje se ipak da u konačnici Bog opravdava, a ne vršenje Zakona. U Prvoj Ivanovoj poslanici nalazi se ova gotovo definicija pravednosti: „Tko čini pravdu, pravedan je kao što je On pravedan” (1 Iv 3,7).

Na izvorište pravednosti postavljen je time Bog koji je pravedan, a čovjek je pravedan tako što čini pravdu. Biti pravedan znači nešto činiti, činiti djela Božja.

Slično i Otkrivenje, govoreći o posljednjim vremenima, kaže: „Nepravednik neka samo i dalje čini nepravdu! Okaljan neka se i dalje kalja! Pravednik neka i dalje živi pravedno! Svet neka se i dalje posvećuje! Evo, dolazim ubrzo i plaća moja sa mnom: naplatit ću svakom po njegovu djelu!” (Otk 22,11-12). Vodi li se računa o paralelizmu, vidi se da je nepravednost poistovjećena s okaljanim životom, s nečim prljavim, dok je pravednost poistovjećena sa svetošću.

Vratimo li se Matejevu evanđelju, vidjet ćemo da se pravednost ostvaruje suradnjom Boga i čovjeka. Vidljivo je to u prispodobi o kukolju: Krist sije dobro sjeme, a to su sjeme sinovi Kraljevstva, dok su sinovi Zloga kukolj. Sinovi Kraljevstva na koncu su nazvani pravednicima koji će „zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega” (usp. Mt 13,36-43). Pravednost je u Matejevu evanđelju bitno obilježje Kraljevstva nebeskoga. Pravednost nije osobina koja bi bila vlastita čovjeku, nego je Božja, pa Isus ne dolazi zvati pravedne, nego grešnike (usp. 9,13). Njegovim djelovanjem čovjek je opravdan te postaje pravedan ne izvana, nego iznutra (usp. 23,28). Čovjekova pravednost očituje se u odnosu prema bližnjemu koji je u isto vrijeme i odnos prema Isusu Kristu, jer on kaže: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste” (25,37-40). Ovi pravednici bit će spašeni i primit će život vječni (usp. 13,43.49; 25,46).

Sâm je Isus jasno označen kao „pravednik”, kad ga tako naziva Pilatova žena (usp. 27,19). Jednom je to rečeno, ali je jasno da ljudi koji se mogu nazivati pravednicima takav naziv dobivaju jer nasljeduju Isusa Krista i uza nj prianjaju.

Josip kao pravednik

Što bi se onda moglo reći o svetom Josipu kao pravedniku? Ako je kao pravednik trebao vršiti Zakon, onda je trebao vršiti i onu odredbu prema kojoj je morao javno optužiti svoju zaručnicu za preljub, a ona je trebala biti usmrćena (usp. Lev 20,10; Pnz 22,22-24; Iv 8,5). On toga, međutim, ne čini. Njegova se pravednost očituje u razboritosti, strpljivosti, razumijevanju i milosrđu. On, naime, nije htio čak ni izvrgnuti Mariju sramoti, nego ju je naumio potajice otpustiti (usp. Mt 1,19). Na taj način on i dalje vrši Zakon, ali Zakon ljubavi koji je jasno postavljen u Matejevu evanđelju iznad ostalih propisa: „Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga” (22,39). Ovu zapovijed Isus opisuje kao „sličnu” onoj koja govori o ljubavi prema Bogu, a ta je „najveća i prva zapovijed” (22,38). O ovim dvjema zapovijedima „visi sav Zakon i Proroci” (22,40), to jest o njima ovisi cijelo Sveto pismo i bez njih se ne može razumjeti, niti imati ikakva učinka.

Josip je pravedan po svojoj poslušnosti Bogu. Nakon što mu je u snu otkriveno što mu je činiti i tko je taj koji se ima roditi (usp. 1,20-23), on „učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu” (1,24). Naizgled protiv starozavjetnoga Zakona, ali u stvarnosti u punom suglasju sa Zakonom kako ga je Bog zamislio, Josip postupa kao pravednik.

U Josipu možemo prepoznati pravednika koji sve čini kako bi izvršio svoje obaveze. On vrši svoje građanske obaveze kad ide na popis (usp. Lk 2,1-5), ali vrši i svoje vjerske obaveze kad prikazuje sina u Hramu (usp. 2,22-24). Njegov lik može biti poticaj da i sami živimo pošteno i vršimo građanske obaveze.

Tko želi uzeti svetoga Josipa za uzor, ne može izbjegavati plaćanje poreza, zakidati svoju tvrtku ili kao poslodavac svoje radnike, ne može zanemarivati potrebe društva i potrebe siromašnih. Tko želi uzeti svetoga Josipa za uzor, ne bi se smio oglušiti na poziv da i odlučivanjem putem izbora vodi brigu o svojoj domovini.

Najvažnije, tko bi htio uzeti svetoga Josipa za uzor, ne smije zaboraviti da se njegova pravednost očituje u ljubavi, razumijevanju, strpljivosti i milosrđu. To je najbolje vršenje Božje volje, jer tako činimo ono što on čini. Bog je pravedan, pa i mi budimo pravedni, to jest sveti. Sveti Josip, koji je u evanđeljima prikazan kao sporedan lik, svoju pravednost ne razglašava, kao da već unaprijed živi ono što će Isus poučavati: „Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide” (Mt 6,1).

U Godini svetoga Josipa

Dobro bi bilo u Godini svetoga Josipa vraćati se evanđeoskim tekstovima o Isusovu poočimu te promatrati njegovu pravednost. To je pravednost koja se očituje i ostvaruje milosrđem. Na taj je način pravedni sveti Josip pravi Božji učenik, a kršćani su pozvani takvu pravednost u svome životu ostvarivati. To se čini poslušnošću Božjoj volji i Božjoj riječi, prihvaćajući Božji zakon kako nam ga Isus prenosi, osobito u onoj dvostrukoj zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu.

Takva pravednost ljubavlju nadilazi same zapovijedi Zakona. Ona prepoznaje potrebe drugih, pa je osoba spremna dati svoje imanje, svoje vrijeme i samu sebe za druge. Uostalom, u biblijskom shvaćanju pravednosti, čovjek je pravedan ako razumije da je Bog sve stvorio i da je svega stvorio dovoljno za sve ljude. Ako netko nema dovoljno, a ja imam više od njega, moja je dužnost podijeliti svoje imanje s drugim. Na taj način vršim Božju pravednost.

Kršćanin, želi li biti pravi i pravedni nasljedovatelj svetoga Josipa, trebao bi na taj način surađivati s Bogom u njegovoj pravednosti, nenavezan na svoje imanje ili na svoje vrijeme. Pravednost se ostvaruje u velikodušnosti, a velikodušnost je znak otvorena srca, srca koje je otvoreno za Boga i za čovjeka.