Kad je Bizant (istočno rimsko carstvo) sredinom 11. stoljeća prepustio Hrvatima dotadašnju svoju pokrajinu Dalmaciju (primorske gradove i jadranske otoke), Hrvati su svoju državu nazivali regnum Dalmatiae et Slavoniae – kraljevstvo Dalmacije i Slavonije tj. Hrvatske. Kako su Mlečani Hrvatima 1202. godine oteli Zadar, a 1205. i Dubrovnik, to je na području hrvatske države Split bio najveći grad i u njemu je živio hrvatski nadbiskup primas, a katolici Hrvati su živjeli od Trsta do Skadra. Na području hrvatske države djelovali su mnogi redovnici pa i franjevci već od svoga nastanka.
Kad se sv. Franjo ujesen 1212. u Ankoni ukrcao u lađu i nakanio ići na Srednji Istok, oluja ga je prisilila da se iskrca na dalmatinskoj obali. Neko je vrijeme boravio u Dalmaciji i konačno se vratio u Italiju.
U kojem je gradu Franjo boravio? Nemamo sigurnih podataka, a predaja hoće da je boravio u Dubrovniku, Splitu, Šibeniku, Zadru,… Svaki grad bi želio da je boravio među njegovim stanovnicima! U svakom slučaju, jedan je Hrvat pokazao posebnu ljubav prema Franji i njegovu drugu. Dao je obilnu zalihu hrane da se njih dvojica, skriveni na lađi, mogu prehraniti dok ne stignu do Italije. Nakon Franje na dalmatinsku su obalu dolazila njegova braća i ubrzo otvorila samostane. Tako su braća još za Franjina života imala samostan u Trogiru (neki smatraju od 1214. godine).
Neki dokumenti spominju franjevce koji godine 1229. žive u Splitu, a i Dubrovački je samostan osnovan vjerojatno za Franjina života. U jednom dokumentu iz 1235. godine spominje se fra Siksto „ministar Male braće u Dalmaciji”.
Smatra se da je prva pokrajinska franjevačka zajednica u našim krajevima – provincija – osnovana već 1217. godine za hrvatske i ugarske franjevce kao „Provincia Ungariae” (jer je i država bila zajednička). Nešto kasnije (oko 1230. godine) spominje se posebna hrvatska provincija – „Provincia Sclavoniae” koja spada među najstarije franjevačke provincije.
(Kalendar Dobri Pastir 1991. godine)
