Ljubav prema Božjoj riječi, Svetom pismu, posebno Evanđelju, vodila je svetog Antu do upoznavanja i ljubavi prema Isusu Kristu. Njegova čistoća i nevinost činile su ga dostojnim da s njime bude najintimnije sjedinjen. Za Krista je htio umrijeti, njemu se jedinom posvetio svojim redovničkim i svećeničkim djevičanstvom, s njime je u molitvi provodio svoje najradosnije časove, njega je propovijedao kao Otkupitelja i Spasitelja svih ljudi. Kao što je njegov serafski otac, sveti Franjo, na La Verni ugledao raspetoga Krista i primio njegove svete rane, tako je Anto u Camposampieru bio za svoju ljubav prema Isusu nagrađen time da ga je vidio svojim očima i primio u svoje naručje.
Ako smo pravi štovatelji svetog Ante, onda ćemo i mi ljubiti i nasljedovati Isusa Krista. Prava pobožnost prema ovom ljubljenom svecu jest jedino ona koja nas, po njemu, vodi k Spasitelju, Bogu, koja nas čini takvom Božjom djecom kakvom nas nebeski Otac želi, za naše dobro i vječno spasenje: da vjerujemo u njega i da ga ljubimo ne samo riječju nego i djelom. Nema drugog imena pod nebom – osim imena Isusa Krista – po kojemu bismo se mogli spasiti, kaže sveti Petar, a sâm Isus opet upozorava: „Neće svaki koji mi govori: ‘Gospodine, Gospodine!’ ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju moga nebeskoga Oca!”
Molitva
Sveti Anto, miljeniče Isusa Krista! I mi želimo ljubiti božanskoga Spasitelja, živjeti po njegovu nauku i spremno ga nasljedovati i onda kada ga promatramo na njegovu putu križa i za nas raspeta na Kalvariji. Moli za nas da u tome, po tvom primjeru, ustrajemo te tako postignemo ujedno i plodove njegova slavnog uskrsnuća. Amen.
