Ni punu godinu dana nakon smrti, papa Grgur IX. proglasio je 1231. sv. Antu Padovanskog svecem, koji je umro u svojoj 36. godini. Anto se zarana priključio Franjinom bratstvu, pa ga je Franjo, kao izobražena člana, imenovao prvim učiteljem mladih franjevaca. Poslije Franjine smrti, obavljao je i službe u Redu pa se predmnijeva da je kao provincijal u dijelu sjeverne Italije utemeljio i neke tamošnje samostane u Istri.
Sv. Anto je svojim životom i radom brzo stekao glas čovjeka Providnosti, osobitog Božjeg ljubimca, apostola trinaestog stoljeća i pomoćnika u nevoljama. Njegovo štovanje širilo se ponajviše po katoličkim zemljama Sredozemlja. Pio XII. ga je 1947, na temelju 77 sačuvanih propovijedi, proglasio crkvenim naučiteljem.
Od početaka svoga djelovanja u Bosni i Hercegovini franjevci su prihvatili i širili svečevo štovanje. O tome nam svjedoče malobrojni sačuvani podaci. Tako je 1740. Filip Lastrić za sutješku crkvu u Veneciji nabavio oltar s kipom sv. Ante koji je u ono vrijeme iz Splita trebalo prenijeti na konju.
Suvremenom štovanju pridonijeli su kalendari i časopisi a osobito molitvenik Biserje sv. Ante koji je u prošlom stoljeću doživio 36 izdanja. Zato ne čudi da su mu danas u Bosni i Hercegovini posvećene 23 župne crkve i nekoliko podružnica. A gotovo da nema crkve bez svečeva oltara ili barem slike sa škrabicom za Kruh sv. Ante iz čije se milostinje pomažu siromašni, bolesni i napušteni ljudi.
Spomenuto govori kako je za oltare i drugi crkveni namještaj bio potreban svečev kip, slika ili litografija. Njih su u naše krajeve donosili iz inozemstva. Na slikama je sv. Anto najčešće predstavljen s djetetom Isusom u naručju, s ljiljanom ili s Biblijom.
Kad se Bosna i Hercegovina oslobodila osmanske vlasti (1878), počele su se u njoj ubrzanije graditi crkve, a u katoličkim zemljama nabavljati crkveni inventar uglavnom iz specijaliziranih tirolskih radionica.
Na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće na Plehanu je sagrađena za to dosta velika crkva (40 x 18 m) s dva zvonika. Bila je to trobrodna bazilika s dva niza stupova, polukružnom apsidom i korom. God. 1902. franjevci su iz Rima naručili novi križni put slikara Benedetta Giovea.
Ipak najveći likovni zahvat bilo je zidno oslikavanje crkve koje su 1909. izveli slikari Marko Antonini i njegov sin Otto. Tada je najveći dio crkvenih zidova i stropa bio ukrašen geometrijskom i cvjetnom ornamentikom te s dvadesetak figuralnih kompozicija s franjevačkim svecima. Da osuvremene i crkveni namještaj, plehanski franjevci su 1936/37. naručili četiri sporedna oltara (Gospin, Srca Isusova, sv. Ante i sv. Ivana Krstitelja) u tirolskoj izvedbi. Taj tipski rad bio je obilježen lokalnim folklornim dekoracijama i ukrašenim plohama od obojena drva i gipsa.
Sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća crkva je umjetnički obnovljena. Učinjeni su brojni likovni zahvati koji su dobrim dijelom prezentirani u monografiji Plehan (1987) a ovdje ćemo izdvojiti oltar Sv. Ante. Budući da su sporedni oltari bili vremenom nagriženi, franjevci su odlučili naručiti nove. Izrada lika sv. Ante povjerena je 1979. slikaru Zlatku Keseru, koji je na freski (200 x 150 cm) u svojim maštovitim prizorima, u kojima prožimalo figurativno i apstraktno sa slobodno obojenim poljima i znakovljem, pokušao predstaviti cijeli svečev život. Kolikogod je freska likovno i porukom nudila bogato rješenje, nekim je franjevcima bila teško prihvatljiva. Stoga je odlučeno da oltarsku sliku u mozaiku od prirodnog kamena uradi Đuro Seder, što je on i učinio 1985. na temu Sveti Anto propovijeda (250 x 200 cm).
Međutim, sav taj veliki i vrijedni trud plehanskih franjevaca uništen je u ratu u ljeto 1992. godine. Tada su srpske postrojbe, zrakoplovima, tenkovima, topovima i minobacačima, prognale nesrpsko stanovništvo, uništile sve sakralne objekte, čak i groblja, opljačkale njihove posjede, porušila kuće, gospodarske zgrade. Nakon rata uspostavili su, zahvaljujući međunarodnoj zajednici, svoj entitetski teritorij. A sada, i dalje obilježavajući svoj zamišljeni teren, po visovima i uz važne prometnice grade svetosavske hramove. U svemu se vladaju kao da se ništa nije ni dogodilo, kao da za to ne bi trebalo odgovarati niti nadoknaditi štete.
I uz nepovoljne političke i gospodarske prilike, malobrojni plehanski Hrvati su se vratili u svoj kraj u svome kraju te obnavljaju svoje kuće. Sjećajući se ranijih likovnih i kulturnih pothvata, možemo se nadati da će i u novoj, još nedovršenoj plehanskoj crkvi, kršćanskom svjetioniku na plehanskoj gori, novi umjetnički lik sv. Ante Padovanskog dobiti svoje dostojno mjesto.
(Andrija ZIRDUM)
