U našoj zapadnoj kulturi kazalište je u velikoj krizi. O tom govore i svjedoče mnogi relevantni kritičari umjetnosti. Razlog te krize stoji u činjenici da se često u modernom kazalištu pozitivne vrijednosti izruguju, budući da je zdrava duhovnost (Bog i onaj red koji on personificira) gotovo protjerana iz kazališta, te se ono pretvara u nekakav egzibicionizam. Sve do 19. stoljeća kazalište je afirmiralo vjeru, a nakon toga počinje razlaz između vjere i kazališta pa i drugih umjetnosti. Cilj umjetnosti postala je kritika društva i promocija apsolutne slobode čovjeka pojedinca kao središta svijeta kritizirajući tradicionalne vrednote a napose Crkvu. Ta kritika je postala kritizerstvo, a moderna etika i estetika su sve samo ne ono što te riječi uistinu označavaju. U aktualnom trenutku u kojem živimo čini se da je više nego ikad potrebno afirmativno kazalište, koje će nas podsjetiti na istinske vrijednosti, pa čak i vjersko kazalište, koje modernoj Crkvi može uvelike pomoći u njezinoj evangelizaciji.
Archives
Prema predaji, Divu Grabovčevu, u cvijetu mladosti, ubio je razuzdani turski beg jer se suprotstavila njegovoj pohoti. Postala je jedan od najpoznatijih likova ramske prošlosti ali i svih katolika u BiH. O tome svjedoči misa na njezinu grobu na Kedžari, na Vran-planini, na koju se svake godine okupljaju tisuće i tisuće vjernika. Ona je trajni znak života i opstanka hrvatskog katoličkog puka na našim vjetrometinama – usprkos svim izazovima, progonima i ponižavanjima kroz povijest. O njoj su napisane knjige, pjesme i čak jedna opera! O njoj je divno pisao fra Mijo Džolan: „Diva u pravom smislu postaje ljepotica i kolektivna sestra svih u Rami onoga trenutka kad progovara dušom slobodne žene, birajući radije smrt nego život s bogatim begom Kopčićem. Ovdje je spašeno više od ženske časti, spašen je neuprljani pojam slobode, kao mogućeg odgovora na svaku silu. To je vrhunsko priznavanje Boga. Jedino što ljudsko ostaje nedohvatljivo zlu jest sloboda, koja radikalno zaoštreno iskazuje se u izboru ljubavi i smrti. U duhovnosti ramskog puka Diva postaje znak novih mogućnosti za one koji vjeruju da ljubav i smrt ne mogu zajedno vladati svijetom i da je ljubav Božji odgovor na sve.”
U mjesecu svibnju obilježavamo 80. godišnjicu završetka Drugog svjetskog rata, jednog od najužasnijih sukoba u povijesti čovječanstva koji se odlikovao ekstremnim nasiljem, velikom ljudskom patnjom, destrukcijom okoliša i gospodarskim uništenjem. U mnogim komunističkim državama rat je nastavljen i u miru kada su na svirep način ubijani i proganjani brojni protivnici takvog režima. Zato je i naslov ovog broja Rat u miru.
Bosna i Hercegovina se kontinuirano nalazi u dubokoj političkoj, gospodarskoj, društvenoj i kulturnoj krizi bez nekih naznaka da bi se uskoro stanje moglo poboljšati, a situacija nije puno bolja u cijelom svijetu. Srlja li čovječanstvo u neki novi svjetski rat? Živimo li već u nekoj vrsti globalnog rata? Sve su to pitanja koja nam se nameću i koje često postavljamo jedni drugima. S razlogom je prisutan strah među ljudima današnjice. U ovom broju revije govorimo, dakle, o važnim obljetnicama i tragedijama, o napetom i opasnom stanju u BiH i svijetu, ali još više govorimo i pozivamo na mir i pravednost.
Uskrs je najveći kršćanski blagdan kojim se proslavlja središnji događaj kršćanstva, a to je Isusova muka, smrt i uskrsnuće od mrtvih. Temelj je to kršćanskoga vjerovanja koji simbolizira konačnu pobjedu života nad smrću, dobra nad zlim i radosti nad tugom. Stoga blagdan Uskrsa našim životima daje dublji smisao. Po čudu uskrsnuća vjerujemo da je ovaj naš zemaljski život samo prolazna etapa, nakon koje slijedi nešto uzvišenije. Blagdan je to koji je kruna našega spasenja i koji nam ulijeva nadu da će nam život po Kristovu nauku omogućiti vječni život u zajedništvu s Bogom i bližnjima.
U mjesecu ožujku u svijetu se obilježava svjetski dan pripovijedanja i svjetski dan kazališta za djecu i mlade, te svjetski dan poezije i svjetski dan kazališta. Iz tog razloga odabrali smo kao temu broja: Umjetnost – Odraz ljudskoga duha. Umjetničko stvaralaštvo bilo koje vrste odraz je ljudskoga uma i kreativnog duha čovjeka otvorenog transcendenciji. Umjetničko stvaralaštvo pokazuje i održava, zapravo, stanje duha čovjeka a time i stanje čovjekove duhovnosti. Svaki čovjek ima jedinstven način izražavanja duha kroz kreativnost. Bilo da je to kroz slikanje, pisanje, glazbu, ples, kazalište ili neki drugi oblik umjetnosti. Umjetnost služi kao most između materijalnog svijeta i duhovne dimenzije (transcendencije), prenoseći suptilne vibracije i emocije koje riječi često ne mogu izraziti.
Dan sigurnijeg interneta (Safer Internet Day – SID) obilježava se diljem svijeta svake godine, drugog utorka u veljači. Inicijativa obilježavanja Dana sigurnijeg interneta pokrenuta je 2004. godine, a provodi se u više od 140 zemalja s ciljem promicanja i poticanja sigurnijeg i odgovornijeg korištenja tehnologije i mobilnih uređaja među djecom, mladima, ali i odraslima. Koliko god moderna tehnologija s jedne strane uveliko olakšava život i međusobnu komunikaciju, s druge strane ona nas malo pomalo čini zarobljenima i ovisnima, mijenja naše navike i raspoloženja te može dovesti do ozbiljnih problema s fizičkim i mentalnim zdravljem osobe. Zbog toga, u ovom broju revije skrećemo pažnju upravo na taj problem i govorimo o odgovornom korištenju moderne tehnologije.
Svaka 25. godina u Crkvi je jubilarna godina i tijekom cijele godine slavit će se Jubilej na različite načine. „Hodočasnici nade”, moto je izabran za Svetu godinu koja nakon strašne pandemije i u jeku novih ratova u Ukrajini i Svetoj zemlji želi potaknuti klimu nade i povjerenja. Nada kao temeljno ljudsko iskustvo može niknuti u duši baš u trenutcima kad joj se nudi beznađe: u bolima, gubitcima, nesrećama i blizini smrti. Jubilej uvelike želi poduprijeti ponovno uspostavljanje klime nade i pouzdanja, kao znak preporoda koji svi osjećamo prijeko potrebnim. Zato je i naslov i tema revije za mjesec siječanj Jubilej 2025.: Godina nade.
Tema broja za mjesec prosinac jest svetkovina Božića, svetkovina Božjeg utjelovljenja. Želeći spasiti stvorenje čovjeka Bog stvoritelj mu se približio na najprisniji mogući način, očekujući da i ovom zgodom čovjek shvati potrebu međusobnog odnosa u zajedništvu. Zato ga Bog i nije htio tretirati kao bilokakvo stvorenje, nego je s njim htio uspostaviti odnos obiteljskog zajedništva, ljubavi i mira. Čini mi jako važnim govoriti upravo o ovim temama obiteljskog zajedništva, ljubavi i mira, a na poseban način o toliko potrebnom miru u svijetu.