U kršćanskoj tradiciji svetkovina Uskrsa nije samo spomen na jedan događaj iz prošlosti nego živa stvarnost koja zahvaća čovjeka iznutra i preobražava njegov pogled na život, patnju i smrt. Malo je svetaca koji su tu stvarnost živjeli tako neposredno i snažno kao sveti Franjo Asiški. Njegov život i smrt duboko su povezani s najvećim kršćanskim blagdanom Uskrsom kojem je ovaj broj posvećen.
Novi broj revije posvećen je usmenoj predaji i važnosti pripovijedanja u očuvanju identiteta, tradicije i zajedništva. Promišljamo o snazi riječi, osobnoj odgovornosti u prenošenju poruka te nezamjenjivoj vrijednosti susreta i razgovora licem u lice u vremenu digitalne komunikacije. Dio broja posvećen je i novozaređenom vojnom biskupu u Bosni i Hercegovini, mons. Miri Reloti, njegovu poslanju i biskupskom geslu „Sluga Božjega mira”, pa je i naslovnica ovoga broja usklađena upravo s našom željom da istaknemo važnost njegova poslanja.
Korizma kao poziv na obraćenje jest prije svega poziv na nutarnju promjenu čovjeka koja će biti vidljiva u izvanjskim djelima pokore i milosrđa na koja nas Isus poziva. A djela pokore su gotovo bezvrijedna ako nas iznutra ne mijenjaju i ne čine od nas ljude osjetljive za potrebe drugih. Korizmeno vrijeme nas podsjeća da smo uvijek na putu, na putu prema savršenstvu na koje nas Isus sviju poziva. Čitav korizmeni put jest put vjere i obraćenja usmjerenoga prema svetkovini Uskrsa. Stoga, vrijeme korizme nije vrijeme žalosti, nego novo proljeće života, prilika da se obratimo te, živeći čisto i sveto, prispijemo do konačnoga Uskrsa.
Mladi u BiH su talentirani i ambiciozni. No, zbog raznih prepreka pri zapošljavanju i stjecanju prvoga iskustva te ograničenih mogućnosti imaju, nažalost, jaku motivaciju za iseljavanjem. Međutim, danas postoje i brojne inicijative i projekti koji nastoje dati potporu i stvoriti bolje prilike za mlade u zemlji. Ali još više, postoje pozitivni primjeri samih mladih s inspirativnim i pozivnim idejama koji ostaju i pokreću svoje vlastite biznise. O takvim ljudima koji razbijaju negativne stereotipe i svojim radom pozitivno utječu na druge ljude govorimo u ovom broju revije. Takvi mladi su graditelji naše budućnosti jer radom garantiraju o(p)stanak!
Glavna tema našega broja za mjesec prosinac je Božić kao slavlje obitelji. Bog se čovjeku, u želji da ga spasi, približio na najprisniji mogući način – utjelovljenjem u obitelji, uspostavivši tako s njim odnos obiteljskog zajedništva. Božić nam pomaže da bolje shvatimo obitelj prihvaćajući jedni druge jer je i nas Bog prihvatio u Kristu. Obitelj nam pomaže da u zajedništvu ljubavi i mira bolje shvatimo Boga i prihvatimo Isusa.
Glavna tema našega broja za mjesec studeni je Franjevačka teologija Sarajevo. Ova jedina visokoškolska ustanova Franjevačke provincije Bosne Srebrene u modernom obliku djelovala je od 1909. do lipnja 2025. Odlukom KBF-a u Zagrebu, kome je Franjevačka teologija bila afilirana, od ove jeseni, zbog malog broja studenata, ne može više djelovati kao samostalna institucija. Ovim je nažalost prestao rad Franjevačke teologije u Sarajevu kao fakulteta. Ovo je bila najvažnija institucija u Bosni Srebrenoj, nositeljica franjevačke misli i djelovanja bosanskih franjevaca. Zato ovaj broj posvećujemo ovoj instituciji.
Glavna tema našega broja za mjesec listopad je “Pjesma brata Sunca” ili “Pjesma stvorenja” sv. Franje Asiškog, čiju 800. obljetnicu nastanka slavimo ove godine kao veliki franjevački jubilej. Njezina je specifičnost u tome što je napisana na narodnom jeziku, umbrijskom talijanskom, jeziku kojim se Franjo služio u svoje vrijeme, te je sv. Franjo na određen način otac talijanske književnosti. Franju je inače pjesma pratila cijeli njegov život. Svoju radost pokazivao je pjesmom. Pa čak i u trenucima bolesti, napuštenosti i tjeskobe Franjo koristi pjesmu kao oružje protiv napasti žalosti i tuge. Franju je pjesma oslobađala, otvarala njegov duh divljenju, vraćala mu mladost i radost srca. Na koncu, svoj ovozemaljski put završio je u pjesmi. “Pjesma brata Sunca” uzvišena je molitva Stvoritelju napisana u stihovima, nastala iz Franjinog dubokog mističnog iskustva. U njoj se može iščitati snaga Franjina susreta s Bogom kroz stvorenja. Ona i danas fascinira cijeli svijet. Tekst propituje, poziva i izaziva slušatelja i čitatelja pjesme, te budi kreativnost onoga koji ga sluša
U našoj zapadnoj kulturi kazalište je u velikoj krizi. O tom govore i svjedoče mnogi relevantni kritičari umjetnosti. Razlog te krize stoji u činjenici da se često u modernom kazalištu pozitivne vrijednosti izruguju, budući da je zdrava duhovnost (Bog i onaj red koji on personificira) gotovo protjerana iz kazališta, te se ono pretvara u nekakav egzibicionizam. Sve do 19. stoljeća kazalište je afirmiralo vjeru, a nakon toga počinje razlaz između vjere i kazališta pa i drugih umjetnosti. Cilj umjetnosti postala je kritika društva i promocija apsolutne slobode čovjeka pojedinca kao središta svijeta kritizirajući tradicionalne vrednote a napose Crkvu. Ta kritika je postala kritizerstvo, a moderna etika i estetika su sve samo ne ono što te riječi uistinu označavaju. U aktualnom trenutku u kojem živimo čini se da je više nego ikad potrebno afirmativno kazalište, koje će nas podsjetiti na istinske vrijednosti, pa čak i vjersko kazalište, koje modernoj Crkvi može uvelike pomoći u njezinoj evangelizaciji.
Prema predaji, Divu Grabovčevu, u cvijetu mladosti, ubio je razuzdani turski beg jer se suprotstavila njegovoj pohoti. Postala je jedan od najpoznatijih likova ramske prošlosti ali i svih katolika u BiH. O tome svjedoči misa na njezinu grobu na Kedžari, na Vran-planini, na koju se svake godine okupljaju tisuće i tisuće vjernika. Ona je trajni znak života i opstanka hrvatskog katoličkog puka na našim vjetrometinama – usprkos svim izazovima, progonima i ponižavanjima kroz povijest. O njoj su napisane knjige, pjesme i čak jedna opera! O njoj je divno pisao fra Mijo Džolan: „Diva u pravom smislu postaje ljepotica i kolektivna sestra svih u Rami onoga trenutka kad progovara dušom slobodne žene, birajući radije smrt nego život s bogatim begom Kopčićem. Ovdje je spašeno više od ženske časti, spašen je neuprljani pojam slobode, kao mogućeg odgovora na svaku silu. To je vrhunsko priznavanje Boga. Jedino što ljudsko ostaje nedohvatljivo zlu jest sloboda, koja radikalno zaoštreno iskazuje se u izboru ljubavi i smrti. U duhovnosti ramskog puka Diva postaje znak novih mogućnosti za one koji vjeruju da ljubav i smrt ne mogu zajedno vladati svijetom i da je ljubav Božji odgovor na sve.”
U ovom broju tematiziramo izbor novoga pape Lava XIV. kao i značenje papinske službe za Crkvu i cijeli svijet
