Početna stranica » Sunce – slika i dar Boga Stvoritelja

Sunce – slika i dar Boga Stvoritelja

412 pregleda

Kad Biblija opisuje Božju djelatnost, na nekim se mjestima služi slikom sunca. Za proroka Izaiju Gospodin Bog je primjerice „od žege zaklon”. No nije slika sunca uvijek lijepa, jer sunce život može i uništiti.

Ovih dana Europu i naše krajeve pogađaju toplotni valovi. Nije to ništa čudno za ovo doba godine. No kakve veze toplotni valovi imaju s Bogom, kad izazivaju tegobe i otežavaju svakodnevni život? Svi ljudi na vrućini se prekomjerno znoje i bježe u hladovinu, traže spas u klimatiziranim prostorijama i u blizini ventilatora. Ipak, tek u trenutku kad ga oblije znoj do mjere da promoči odjeću, čovjek može osjetiti kakav je to obični ljetni dan na Bliskom Istoku, gdje su nastali svetopisamski spisi Staroga i Novog zavjeta.

Kad sunce nemilosrdno zagrijava zrak i usije asfalt, razvidno je zašto je u Starom zavjetu Gospodin onaj koji štiti od vrućine i žege (usp. Iz 25,4). Biblija je pisana u takvu zemljopisnom kontekstu u kojemu sunce ne daje uvijek život. Sunce također isušuje i prži. U susjednim civilizacijama starozavjetnoga Izraela teologija sunca bila je sasvim uobičajena. U Egiptu je primjerice jedan dan, s naglaskom na izlasku sunca i prestanku noćne tmine, bila znak da uvijek iznova život pobjeđuje sile mraka. Svitanje se razumijevalo kao povratak kozmosa nasuprot kaosu, kako je bilo u početku stvaranja svijeta. Slično piše i u Starom zavjetu: „Usred njega, Gospodin je pravedan – on ne čini nepravde; svako jutro iznosi svoju pravicu, u praskozorje ne izostaje.” (Sef 3,5). Ovaj motiv Božje pomoći „u zoru” pojačava sliku noći kao trenutka nevolje i zla. No čovjek uvijek može računati na Gospodina, baš kao na sunce koje svakoga dana iznova sviće i pobjeđuje tamu. U Mezopotamiji je božanstvo sunca Šamaš gospodarilo nad pravdom i pravednošću, kao što sunčevo svjetlo rasvjetljava sve, pa i srca ljudi. Slično i u Starom zavjetu svitanje ne donosi samo spasenje, nego i sud: „U zoru će zavijek nestati kralja Izraelova!” (Hoš 10,15).U nekim tekstovima nije samo Božje djelovanje usporedivo sa suncem, nego je i on sam opisan kao sunce. „Dođe Gospodin sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.” (Pnz 33,2). Ovaj opis božanske objave uspoređuje Boga sa suncem, služeći se izrazom „zasjati” (hebr. זרח – zarah), a redovito se koristi za opis izlaska sunca. Sunčeva svjetlost s druge strane označuje odsutnost svake tmine, koja pak simbolizira grijeh u svijetu. 

Dakako, i u Psalmima je Gospodin opisan kao sunce: „Gospodin, Bog, sunce je i štit.” (Ps 84,12). On je izvor života i pravednosti: „Sunce pravde će ogranuti sa zdravljem u zrakama” (Mal 3,20). Sunce omogućuje život, ali ga može i uništiti. Stoga je sasvim razumljivo da je u Izraelu i u Bibliji upravo sunce snažna slika božanskoga djelovanja. Čovjek koji svako jutro iznova može gledati sunce živ je, pa je sunce slika života (usp. Ps 58,9). I u Novom zavjetu slika sunca služi kao usporedba za božansko, za sve što nadilazi čovjeka. Tako je, kao opis trenutka Isusova preobraženja evanđelist Matej (17,2) zapisao: „I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.”

Koliko god bilo teško preživjeti žegu dana, naročito u vruće ljetne dane, Ivanovo proročanstvo u knjizi Otkrivenja opisuje kako izabranici neba u Novom Jeruzalemu „neće više gladovati ni žeđati, neće ih više paliti sunce nit ikakva žega jer – Jaganjac koji je posred prijestolja bit će pastir njihov i vodit će ih na izvore vodâ života. I otrt će Bog svaku suzu s očiju njihovih.” (Otk 7,16-17). Stoga, u žegi i vrućinama dugih ljetnih dana, prisjetite se Boga, Stvoritelja svega i prihvatite sunce kao dar. I ponavljajte riječi svetoga Franje Asiškoga, kojemu je u Pjesmi stvorova na prvom mjestu upravo Brat Sunce: „Od njega nam dolazi dan i svojim nas zrakama grije. Ono je lijepo i sjajne je svijetlosti puno; Slika je, Svevišnji, Tvoga Božanskoga sjaja.”