Katolici koji redovito koriste sakramentale (posvećene privjeske ili narukvice, škapulare, medaljice sv. Benedikta, blagoslovljene krunice i slično) često se nađu pred pitanjem – što učiniti kad neki predmet postane iznošen ili se slomi. Što činiti s tim posvećenim predmetima? Je li u redu jednostavno ih baciti u smeće?
Ukratko, sakramentali ili blagoslovine su svi predmeti koje Crkva blagoslovi ili posveti za potrebe vjernika. Zakonik kanonskog prava u Kan. 1166. naglašava: „Blagoslovine su sveti znakovi kojima se, na neki način kao i sakramentima, označuju i po zagovoru Crkve postižu osobito duhovni učinci.” Njima se životi vjernika posvećuju i vode ih prema sakramentima. Sakramentali su posvećeni znakovi i pružaju milosti (duhovnu pomoć) posredstvom Crkve. Blagoslovine koje se koriste u domovima mogu biti svi vjerski predmeti koje je posvetio svećenik ili đakon, primjerice krunica, medaljica, raspelo ili pak svijeća. Bez obzira kakav je predmet u pitanju – ako ga je posvetila zaređena osoba, s posvećenim stvarima treba se postupati s poštovanjem (usp. Kan. 1171).
Kako katolici, mi vjerujemo kako blagoslovi i posvete svećenika imaju istinsku duhovnu moć. To se ponajbolje ogleda u sedam sakramenata, gdje riječi svećenika mogu proizvesti duhovnu obnovu. Očit primjer je euharistija, gdje po riječima svećenika kruh i vino postaju tijelo i krv Kristova. To je čudo koje Bog čini po riječima koje izgovaraju njegovi službenici, svećenici.
Slično, makar na mnogo nižem stupnju, mi vjerujemo da se nešto mijenja kad svećenik nad nekim predmetom izgovori riječi posvete. Premda nismo u mogućnosti vidjeti promjenu, ipak ponekad osjetimo duhovnu „težinu” posvećenog predmeta.
Nadalje, katolicima se preporučuje da se stari sakramentali, posvećeni predmeti uklone na način koji pokazuje dužno poštovanje. Tako se posvećeni predmeti mogu zapaliti ili zakopati. Na taj način poštuje se njihova posvećena namjena i vraća ih zemlji na dostojanstven način. Ako netko ne može učiniti ni jedno ni drugo, onda se preporučuje da se posvećeni predmet ostavi u župnom uredu, kako bi netko drugi mogao povesti računa o tomu.
Često zaboravljamo da su predmeti koje vidimo samo dio jednoga mnogo većeg svemira. Postoji duhovni svijet koji nas okružuje. Mi ga ne možemo vidjeti, ali on itekako utječe na našu svakodnevicu. Ako se prema posvećenim predmetima odnosimo s poštovanjem, prepoznajemo ovu istinu i častimo nebeski blagoslov koji je zazvan na određeni predmet po svećeniku ili đakonu.
