Samo seosko groblje i selo su smješteni na sjeveroistočnom dijelu općine Jajce, odnosno zapadnim padinama Vlašićkog masiva.
Hrast je impozantnih dimenzija, a što karakterizira veliku starost kod ove vrste. Na prsnoj visini je elipsastog oblika debla, s obujmom od preko osam metara. Njegova visina se ne može točno izmjeriti jer se krošnja već niz godina lomi i urušava, ali je trenutno procijenjena na 19 m. Mjerena je do preostalih živih grana. Prema pričama lokalnoga stanovništva, hrast je star između 500-600 godina, a već zadnjih 50 godina lagano propada, trune i lome mu se grane krošnje.
Za protekle dvije godine visina hrasta se neznatno povećala jer još pokazuje vitalnost, a posebno zbog mladih grana koje su se pojavile na njemu. Nažalost dobar dio krošnje je suh i može se pod svojom težinom odlomiti te ugroziti posjetitelje groblja. Zbog većeg broja suhih grana pristupilo se njegovoj sanaciji. Aktivnosti su pokrenute zahvaljući lokalnim entuzijastima, prije svega župniku iz Podmilačja fra Filipu Karadži.
Pored suhih grana, deblo hrasta je također ugroženo. Već dugi niz godina u unutrašnjosti debla nalazi se trulež o čemu svjedoče pojave gljiva na deblu, a također ga napadaju brojne strizibube o čemu svjedoče rupice na deblu, kao i strugotine koje prave ti insekti. Zbog toga se unutrašnjost debla hitno treba sanirati kako bi se stablu produžio životni vijek.
U aktivnosti na saniranju se krenulo rezanjem suhih grana uz pomoć lokalnih privrednika. Tako su uposlenici poduzeća Komotin ustupili dizalicu, a sječenje su obavili djelatnici ŠPD Srednjobosanske šume pod rukovodstvom Mladinka Perkovića.
