Neponovljivo je iskustvo prvih Duhova, tj. silaska Duha Svetoga na apostole. Bilo je to na dan Pedesetnice, prema židovskom kalendaru. Apostoli su zajedno s Marijom Majkom Isusovom bili na istome mjestu i molili. Čekali su da se ispuni Isusovo obećanje. nije im još bilo jasno što će se zbiti, ali su ustrajali u molitvi i čekanju. Već nam njihov stav govori da je dar Duha Božjeg prvenstveno dar koji se treba izmoliti i dar kod kojega mi ništa ne možemo nametati. Valja strpljivo čekati. I pred nama su na izvjestan način dani čekanja istoga dara: za brojne krizmanike koji se svake godine pripravljaju za primanje sakramenata Duha Svetoga, tj. sakramenta krizme, a i za sve krizmane, da ove godine obnove svoje kršćansko uvjerenje i svoj život po Duhu.
Ono što bih na osobit način želio naglasiti u doživljaju apostola jest iskustvo zajedništva. Oni su bili u određenom smislu ekipa ljudi. Svi su bili za vrijeme Isusova zemaljskog života usredotočeni na Isusa, njega su slijedili, bili su privučeni njegovom osobom. To je dragocjeno iskustvo koje će oni kasnije svjesno proživljavati i dozivati u pamet. Međutim, u svojem hodu za Isusom oni su još uvijek pojedinci. Imaju svoje ideje, svaki svoje ambicije. Često se međusobno svađaju oko toga tko će biti u Isusovu kraljevstvu prvi, a tko drugi, tko s desne, a tko s lijeve strane. Oni su na izvjestan način bili slični ljudima koji gledaju isti televizijski program, a da to u isto vrijeme ne mora značiti da su međusobno povezani. Apostoli u vrijeme Isusova zemaljskog života još ne poznaju iskustva međusobne povezanosti i upućenosti jednih na druge.
Upravo je u tome izuzetno iskustvo Duhova. Na dan Pedesetnicu, kada je Isus održao svoje obećanje da će im poslati Duha Svetoga, apostoli su osjetili nešto neizrecivo na tom planu njihovih odnosa. Oni se otada osjećaju zajednicom. To je došlo iznenada. Odjednom se u njihovim riječima i nastupima primjećuje onaj unutarnji osjećaj zajedništva što će se razotkriti u načinu govora. U njihovim riječima dolazi na površinu subjekt „mi“. To oni prije nisu nikada osjetili. Sada su svjesni da su duboko povezani, da ih veže ljubav prema Isusu i spremnost da to svjedoče. Osjećaju da više nije važno tko će biti prvi, a tko posljednji, jer su svi u Duhu Svetom jednako neizrecivo blizu Isusova srca, a prema tome onda i jedni drugima. Prve će kršćanske zajednice to iskustvo pretočiti u riječi da su svi bili jedno srce i jedna duša.
I danas ima puno onih koji se zovu kršćani. Međutim, nedostaje nam još uvijek istinsko iskustvo zajedništva. Treba nam dar Duha Svetoga da bi i nas ispunio ljubavlju prema svima oko nas i da bismo iz toga iskustva mogli darivati svijetu temelje za trajni mir i dobro među ljudima. Iskustvo Duhova nije neponovljivo. Isti Duh je danas darovan Crkvi, isti Duh se dariva vjernicima koji poslije krštenja primaju sakrament krizme. Šteta je da ljudi taj pečat Duha Svetoga često primaju nepripravni pa u njima ne može doći do izražaja taj jedinstveni dar, ne mogu se osjetiti plodovi Duha Svetoga. A od svega što nam nedostaje na poseban način nam nedostaje upravo jedinstva i zajedništva. Svijet ima pravo očekivati od Isusovih učenika svjedočanstvo zajedništva. Isus ima pravo očekivati od nas da nastavimo graditi ono u što je on uložio samoga sebe i ugradio svoga Svetoga Duha. U mjesecu siječnju na osobit način molimo za jedinstvo svih kršćana, tj. za sve kršćanske zajednice da se na osobit način srcem približe jedni drugima. Nakana je Svetog Oca posebno povezana da svi kršćani o velikom kršćanskom jubileju dožive da su duboko povezani imenom Isusa Krista i da onda i to bude poticaj za aktivnije sudjelovanje s Duhom Svetim na putovima zajedništva i jedinstva.
