Već je prošlo punih deset godina otkad je otišao u bolji život naš dragi brat misionar, fra Anđelko Kamenčić – rođen u Stojčićima (župa Jelaške), 31. 10. 1943., a preminuo na Cetinju, 27. 08. 2014. god. Sahranjen je u Kraljevoj Sutjesci, 30. 08. 2014.
Bio je vrlo jednostavan čovjek, pravi manji brat sv. Franje Asiškog, svećenik Katoličke Crkve u srcu i u duši, misionar, navjestitelj radosne vijesti Isusa Krista riječju i djelom – osobito u Albanskom narodu, kako na Kosovu (26 godina u Đakovici), tako i u Albaniji (9 godina u Bajzi kod Skadra i 8 godina u Laçu), ali i na Cetinju, gdje je posljednje dvije i pol godine svoga zemaljskog života proveo kao duhovnik časnih sestara Franjevki od Bezgrešnog Začeća, od kojih su opet apsolutna većina bile Albanke.
Ne govorimo o nepoznatom fratru, ali je ipak manje poznat u svojoj rodnoj Bosni, nego među Albancima. Što je sve učinio tijekom više od 45 godina svog pastoralnog rada u tri velike albanske župe, mogu donekle shvatiti samo oni koji su se i sami bavili sličnim poslom. Da je fra Anđelko samo u Đakovici za 26 godina krstio gotovo 2 000 djece, da je vjenčao preko 430 bračnih parova, te da je sahranio preko 250 vjernika – dovoljno govori o njegovoj silnoj zauzetosti za dobrobit svojih vjernika. A što tek reći za stalnu vjersku pouku djece i mladih i za druge redovne svećeničke obveze, a da i ne spominjemo sve ono što je učinio u Albaniji, gdje je uglavnom bio jedini pastoralni djelatnik u župi, jer su mu i suradnici bili više angažirani u okolnim župama, nego u samom centru!
Ovo ne pišemo kako bismo dali precizne podatke o našem pokojnom fratru, nego kako bismo omogućili čitateljima da steknu pravi dojam o osobi toga samoprijegornog, tihog, jednostavnog i krajnje dobrohotnog misionara. Koga ipak zanima da sazna nešto više o njemu, neće mu to biti teško, jer je „Svjetlo riječi” u veljači 2011. god. objavilo jedan poduži razgovor s fra Anđelkom, pod naslovom „Među Albancima – među svojima” (god. XXIX, br. 335, str. 24-28), a i sam fra Anđelko je 2012. god. izdao svoju autobiografiju „Život i uspomene”. Uz to, njegov brat Nikola je 2000-te godine izdao knjigu o svom pokojnom bratu: „Fra Anđelko Kamenčić. – Ponos i dika Jelašaka”, gdje donosi svjedočanstva mnogih njegovih prijatelja: počevši od biskupâ, svećenikâ i časnih sestara, pa do njegove rodbine, suradnika i poznanika – njih preko 40.
Najvažnije dijelove te knjige upravo smo izdali i na albanskom jeziku, pod naslovom: „P. Engjëlli – Fra Anđelko Kamenčić. Kujtimet tona!” (Fra Anđelko Kamenčić. – Naše uspomene). Ta će knjiga biti od koristi upravo onim vjernicima kojima je fra Anđelko tijekom cijeloga svog svećeničkog života služio. Nek i njima bude na pouku i poticaj da nasljeduju svoga svećenika i svog vjeroučitelja.
Ovo pišemo prije svega da na neki način zahvalimo našem dragom fra Anđelku na njegovoj ljubavi, žrtvi i dobrom primjeru, da mu na neki način odamo dužno priznanje za sve što je učinio za Kristovu Crkvu i za izgradnju Kraljevstva Božjega na zemlji te da potaknemo dobre ljude da mole za našeg dragog pokojnika, da bolje upoznaju tog našeg vrijednog misionara i da slijede njegov primjer, koji nije nedostižan, ali malo ga tko dostigne. Jer ljudi se uglavnom brzo umore i svime se začas zasite, pa ostavljaju tek napola obavljen posao. A Isus je jasno rekao: „Tko ustraje do svršetka, bit će spašen!” (usp. Mt 10, 22). – Fra Anđelko je ustrajao do svršetka, pa vjerujemo da je već dobio svoju nagradu na nebesima. Dao Bog da ustrajemo i mi!
