Početna stranica » I u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj

I u te Duha njihova da vjerujemo sveudilj

229 pregleda

Ukloni krivovjerja, zablude i zbunjenost iz svoje Crkve. Vodo božanska, očisti nas od grijeha nevjere i napoji nas svojim darovima, karizmama i plodovima da budemo sakrament spasenja za današnji svijet

Himan Veni creator započinje ispovijedanjem vjere u božansku narav Duha Svetoga i završava ispovijedanjem vjere u božansku osobu Duha. Počinje pitanjem: što je Duh Sveti? Odgovara da je Duh Stvoritelj (Bog). Završava pitanjem: tko je Duh Sveti? On je treća osoba Presvetoga Trojstva. Dva zadnja stiha Himna govore tko je Duh u sebi, u svojoj intimnosti. Duh Sveti je otajstvo u otajstvu trojedinoga Boga. Jedino nam on i može osvijetliti otajstvo svoje osobe. Duha možemo dohvatiti samo vjerom. Na koncu Himna molimo Duha da nam pomogne da upoznamo Oca i Sina, ali ga molimo da nam pomogne da vjerujemo u njega, da ga dohvatimo vjerom.

Crkva je svoju vjeru u Duha definirala na saboru u Carigradu 381. godine ovim riječima: „…(vjerujem) i u Duha Svetoga, Gospodina i Životvorca, koji izlazi od Oca (i Sina), koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi, koji je govorio po prorocima.” Ova dogmatska formula odgovara na dva temeljna pitanja o Duhu. Prvo: Tko je Duh? Duh je Gospodin (Stvoritelj, a ne stvorenje), koji proizlazi od Oca, koji je jednak Ocu i Sinu po časti i slavi. Drugo: Što je Duh? Duh je životvorac, onaj koji „daje život”, koji sve posvećuje i obnavlja, i „koji je govorio po prorocima”, čime se ističe karizmatsko djelovanje Duha. Na ovom saboru nisu sudjelovali biskupi sa Zapada, nego samo s Istoka. Ova je dogmatska formula, kao kompromis suprotstavljanih strana, ispravna ali nepotpuna. Nedostaje izričita tvrdnja da je Duh Sveti Bog, da je „istobitan Ocu i Sinu”. Ne spominje se ni djelovanje Duha u Isusovu životu i u ranoj Crkvi. Isto tako, nema definiranoga odnosa Sina i Duha, osim tvrdnje da je Isus „začet po Duhu Svetom”. Ove nedorečenosti o odnosu osoba u Trojstvu ispravili su crkveni oci na Istoku tvrdeći da Duh proizlazi od Oca „po Sinu”, da je Duh „slika Sina”, kao što je Sin „slika Oca”, čime se izražava da Otac, Sin i Duh Sveti imaju istu bit, istu božansku narav. Latinski crkveni oci, razmišljajući o misteriju odnosa triju božanskih osoba, došli su do zaključka da Duh izlazi „od Oca i od Sina”. Riječi „i od Sina” na latinskom glase „Filioque”. Ovaj termin je postao simbol nesporazuma i sukoba između Istočne i Zapadne Crkve. Prvi ga je upotrijebio sv. Fulgencije Ruspijski u 6. stoljeću, a Zapadna ga je Crkva uključila u Vjerovanje tek 1014. god. Nakon velikoga raskola 1054. bilo je pokušaja da se ovaj i drugi nesporazumi riješe. Tako su na Firentinskom saboru ujedinjenja (1439.) Istočne Crkve prihvatile latinski nauk o Trojstvu i „Filioque”, ali su ga opozvale na sinodi u Carigradu 1484. Nadamo se da će se ove i druge teološke nesuglasice ukloniti zajedničkim radom teologa i molitvom Crkava za jedinstvo kršćana. Katolička Crkva, preko Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana, radi na tome da dođe do jedinstva kršćana, o čemu svjedoči i dokument Biskup i jedinstvo kršćana: ekumenski vademecum iz 2020. Autor našega Himna ne upotrebljava izravno izraz „Filioque”, nego izraz „utriusque Spiritus”, odnosno Duh obojice, a to je isto kao i izraz „Spiritus abutroque”, odnosno Duh od obojice, Duh od dvojice, što je, na koncu, u skladu s „Filioque”. To je, dakle, biblijski nauk. Ima puno novozavjetnih tekstova u kojim se Duh Sveti naziva sada „Duh Božji” ili „Duh Očev” i sada „Duh Sina” ili „Duh Krista” (usp. Mt 10,20; Dj 16,7; Gal 4,6; Rim 8,9.14; 1 Kor 2,11). U ovome se potpuno slažu grčki i latinski crkveni oci i teolozi.

Dođi, Duše Sveti! Otkrij nam tajnu svoga tajanstvenog života. Častimo te zajedno s Ocem i Sinom. Slavimo te zajedno s Ocem i Sinom. Ti si istobitan s Ocem i Sinom. Ti si pravi Bog. Ti si istovremeno i Očev Duh i Sinov Duh. Ti si Duh obojice. Ti si „slika” Sina, kao što je i Sin „slika” Oca. Ti si „zraka” koja se širi od Sunca (Oca) i od njegova Sjaja (Sina). Ti si „potok” koji proizlazi iz Izvora (Oca) i iz Rijeke (Sina). Zrako božanska, rasvijetli tamu našega srca. Ujedini nas da zajedno slave i časte trojedinoga Boga. Ukloni krivovjerja, zablude i zbunjenost iz svoje Crkve. Vodo božanska, očisti nas od grijeha nevjere i napoji nas svojim darovima, karizmama i plodovima da budemo sakrament spasenja za današnji svijet. Amen.