Ovaj je hram nakon obraćenja Armenije na kršćanstvo u ranom četvrtom stoljeću bio pretvoren u kraljevski ljetnikovac princeze Khosrovidukht, sestre kralja Tiridata III. Prema nekim znanstvenicima, to zapravo i nije bio hram, nego grobnica, te je tako preživio sveopće razaranje poganskih struktura. Srušen je jedino 1679. godine u razornom potresu. Arheološka iskopavanja u 19. stoljeću dovela su do njegova ponovnoga otkrića. Sredinom 20. stoljeća (između 1969. i 1975.) hram je rekonstruiran od izvornoga kamenog građevinskog materijala.
Hram se nalazi na rubu trokutaste litice i predstavlja dio nekadašnje tvrđave Garni koja je jedna od najstarijih tvrđava u Armeniji. Ovu tvrđavu u svojim spisima spominje i rimski povjesničar Tacit. Kompleks tvrđave uključuje hram, kupelji, kraljevski ljetnikovac, crkvu sv. Siona i druge manje objekte te brojne hačkare iz sedmoga stoljeća. Cijeli kompleks zauzima površinu od oko 3,5 hektara.
Podrijetlo poganskoga hrama
Točan datum izgradnje hrama je nepoznanica i predmet je rasprava, ali se pretpostavlja da je sagrađen 77. godine, tijekom jedanaeste godine kraljevanja kralja Tiridata I. U tom razdoblju po povratku Tiridata u Armeniju iz Rima započeli su brojni veliki projekti obnove. Vjerojatno je tada pristupio i obnovi utvrde Garni.
Vjeruje se da je hram u Garniju bio posvećen Mihri, bogu Sunca koji u zoroastrijskom utjecaju na armensku mitologiju predstavlja ekvivalent slavenskoga božanstva Mitre. Tiridat, kao i drugi armenski vladari, smatrao je kako je Mihra njihov zaštitnik. Prema drugom tumačenju postojećih dokaza, izgradnja hrama započela je 115. godine, u povodu proglašavanja Armenije rimskom provincijom. Smatra se da je u tom kontekstu u hramu čuvan i portret cara Trajana.
Novija saznanja ukazuju da je hram zapravo bio grobnica i da je vjerojatno izgrađen oko 175. godine. Ova teorija temelji se na usporedbi s grčko-rimskim građevinama u zapadnoj Maloj Aziji. Otkriveni su i grobovi koji datiraju iz toga vremena, kao i nekoliko ostataka mramornih sarkofaga. Iz toga je razloga, čini se, ovaj poganski hram preživio razaranje u vrijeme kad su svi hramovi bili su uništeni. Možda je to bio grob jednoga od armenskih kraljeva u vrijeme Rimskoga Carstva poput Sohaema ili Aurelija Pacora.
U ranom četvrtom stoljeću, kad armenski kralj Tiridat III. prihvaća kršćanstvo kao državnu religiju, gotovo svi poznati poganski hramovi su uništeni, ali… (…)
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Svjetla riječi.
Ako još uvijek niste naš preplatnik, pretplatiti se možete ovdje ili nas za više informacija kontaktirajte na 033 726 200 i pretplata@svjetlorijeci.