Početna stranica » Sijač i zrno

Sijač i zrno

194 pregleda

"Zapustio sam njivu vlastitog življenja. Udario korov… Sijaču, pomozi mi najprije pročupati, pa onda posij, da urodi makar dvostruko!"

Ljeto se razlilo u tisuću boja, nigdje žitnog polja, nigdje zlatnog klasja. Je l’ to nema Sijača-orača? – upitah se, putujući ovom zapuštenom zemljom u kojoj je l’ to samo trgovina cvjeta?! A čini se gotovo i nemoguće da ga se može susresti i vidjeti gdje ranom zorom, s torbom o ramenu, na njivu ide. Dok mu se mekotna zemlja pod nogama rasipa, on iz torbe šakom vadi i sije sjeme u brazdu iz koje će proklijati i roditi plod.

Sve je u skladu, i sijač i njegov hod, i uzvišeni pokret ruke što vješto sa zrnjem brazde popunja; on s mekoćom, lagano, u skladu svjetla i zraka, Sunca i Neba, svojom svetom težačkom rukom sigurnu budućnost naviješta. Svojom žuljevitom i punom šakom strasnu priču priča što ga to svake jeseni i svakog proljeća u polje tjera. Priča on priču, o prirodi, o punom i zdravom zrnu, o dozrelom žitu što prezrelo i nabreklo se isipa iz klasja, o seljaku, radniku, težaku; priča on vječnu priču o smrti i životu; o trudnoj zemlji što pod njegovim nogama stenje. Njegov je hod jači od zvuka orgulja, a srce mu je punije od klasa što ljetom dozrijeva.

Nema više Sijača, ni znoja s marljivog lica, ni stisnute šake. Zamelo ga vrijeme.!? Katkad se ipak susretne – živi dokaz u Kruhu, u Riječi – on postoji i svijetli poput zvijezde…

Tko u svom životu nije susreo Sijača, taj ne zna nit može znati što Sijač i njegovo zrno za buduću žetvu znači.

Ključne riječi: književnostnjivasijačžetva