„I ako ima i jedna stvar koja bi u ovom trenutku mogla postati zajedničkim projektom svih stranaka i institucija vezanih za hrvatski narodni korpus u BiH, to bi trebao biti angažman na animaciji za izlazak na izbore. To je mnogo važniji projekt nego bilo čija pobjeda na izborima. Postoje ružna povijesna iskustva: davnih dana kralj Pir je jedne prilike dobio bitku, ali nijedan vojnik mu nije preživio.”
Ovim je riječima još davne 2002. godine tadašnji glavni urednik Svjetla riječi fra Mirko Filipović završio svoje razmišljanje o izborima u BiH. Sjajno je raščlanio problem i ukazao na ono bitno hrvatskoga narodnog korpusa u BiH. Ipak, situacija se hrvatskoga naroda do dana današnjega nije promijenila na bolje, ali jest na gore. Novost je u tome što se današnja negativna demografska kretanja ne odnose samo na Hrvate, nego i na ostala dva naroda u BiH: Bošnjaci nestaju iz entiteta Republika Srpska, Srbi iz entiteta Federacija BiH, dok Hrvati, najmalobrojniji narod, nestaju iz cijele BiH. To bi onda bila glavna promjena od 2002. do danas. A gore spomenuti projekt i politika svih stranaka i institucija vezanih uz hrvatski narodni korpus? Činjenice neumoljivo pokazuju kako se tu ništa nije mijenjalo svih ovih godina. I dalje je najvažnija izborna pobjeda, bez obzira što je već odavno postala Pirova.
Danas je puno teže animirati građane za izlazak na izbore. Gotovo sve stranke svoje programe temelje na floskuli kako je svaki narod u BiH ugrožen od onog drugoga. Podjela se zaoštrava i produbljuje kako bi se prepadnuti birači zbili i glasali za svoje „spasitelje”. Koliko god je pristup apsurdan on je razumljiv, jer je političarima još samo on ostao. Teško se mogu pozvati na dobre rezultate svoga političkog angažmana. Situacija je ista u cijeloj BiH, u oba entiteta i u sva tri naroda. Jer, da je bolje živjeti u bilo kojem entitetu, županiji ili općini, ljudi bi iz BiH radije selili u taj entitet, županiju ili općinu. Oni ne samo da bježe iz BIH nego i iz cijele, s puno nostalgije nazvane „regije”.
Čini se kako su nam se listopadski Opći izbori sveli na jednostavan izbor: ili glasački listić u ruke pa sam odredi svoju budućnost ili putovnicu u ruke pa neka ti drugi odrede sadašnjost. U moru naših političara potražimo državnike. Razlika među njima je ta što političari misle na sljedeće izbore, a državnici na sljedeće generacije (James F. Clarke). Izbor ne može biti jednostavniji.