Početna stranica » Protejeva prijetvornost

Protejeva prijetvornost

158 pregleda

Sve što je tajanstveno, tajnovito, misteriozno od iskona djeluje čovjeku vrlo privlačno. Kažem od iskona, jer se upravo grijeh praroditelja Adama i Eve nerijetko još naziva „iskonskim”. I upravo je taj iskonski grijeh povezan s nečim tajanstvenim i tajnovitim.

Tako čitamo u Knjizi Postanka: I Jahve, Bog, zasadi vrt na istoku, u Edenu… Tada Jahve, Bog, učini te iz zemlje nikoše svakovrsna stabla … i stablo života, nasred vrta, i stablo spoznaje dobra i zla… Jahve, Bog, zapovjedi čovjeku: „Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!” Otkako je „stara zmija” zagolicala čovjekovu maštu i probudila u njemu opasnu radoznalost, od tada ga tajnovito i tajanstveno ne prestaje fascinirati.

Čovječanstvo već tisućama godina poznaje tajna društva ili udruženja. Otkad je Lucifer u edenskome vrtu praroditelje zaveo riječima: Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo, kroz sva razdoblja ljudske civilizacije postojale su osobe koje su imale potrebu izdvojiti se iz mase, odvojiti se od prosjeka i osrednjosti i udruživati u elitna tajna društva. Vjerovali su kako će im se tako „otvoriti oči” (simbol prosvijetljenosti) te kako će postati „kao bogovi” (simbol izdizanja iznad mase). Posljednji motiv koji se iza toga krije jest nada kako se samo tako može postići napredak civilizacije, humanije društvo, bolji svijet.

Nažalost, pokušaj da se pukim prosvjetljenjem i izdizanjem iznad mase, odvajanjem od prosjeka postigne humanije društvo i napredak civilizacije, ne računajući na Boga, uvijek je završavao u svojoj suprotnosti. Tako se posljednji motiv tajnih društava uvijek prometnuo u lažnu nadu, u obmanu. Tajanstvenost i tajnovitost tajnih društava ne treba uopće dokazivati! To se dokazuje iz uobičajenih pitanja koja ljudi s obzirom na njih postavljaju: Manipuliraju li tajna društva medijima? Ispiru li nam mozak preko obrazovno-odgojnoga sektora? Utječu li odlučujuće na politiku i svjetska zbivanja? Drže li te uglavnom muške organizacije sve banke u svojim rukama? Žele li možda tajna društva ostvariti svesvjetsku dominaciju i orobiti ljude u novome, planetarnome robovlasničkom sustavu? Zbog svoje tajnovitosti i tajanstvenosti tajna društva su uvijek i sumnjiva, izazivaju određeni oprez, a ponekad i paranoični strah. Zato su u nekim državama čak ustavom zabranjena. Sve tajne organizacije imaju ceremonije i inicijacije koje posvećenima dopuštaju osjećati se posebnima i dijelom nečega što ih nadilazi. U njihovim inicijacijskim ceremonijama postoji element „pročišćenja” kojim se odbacuje stari svijet i njegov „krivi društveni poredak”, a ulazi se u novi. Mogli bismo reći kako sva tajna društva u sebi imaju nešto duboko utopijsko, a to postaje osobito problematično i opasno u onome trenutku u kojemu prijeđe u politički aktivizam. Neki smatraju kako je kod tajnih društava uvijek prisutan faktor kontrole i duboko usađena ideja o moći (Nick Harding). Prema njegovu mišljenju aura tajnovitosti je samo paravan koji ima za svrhu prikriti potrebu za kontrolom i moći.

Masoni – tajni vladari svijeta?

Nietzscheovska perverzna želja za posvemašnjom kontrolom i moći je prigovor upućen osobito slobodnim zidarima ili masonima koji ove godine slave tristotu obljetnicu svoga postojanja. Je li opravdan takav prigovor? Literatura koja dolazi iz samih njihovih krugova nažalost nam tu nije od neke pomoći. S jedne strane tu je literatura koja im utjecaj umanjuje do njihove društvenopolitičke beznačajnosti, a s druge ona koja njihov utjecaj preuveličava do proglašenja masona tajnim vladarima svijeta. Radi se o strategiji koja im pomaže u svijetu medijske transparentnosti zadržati auru tajanstvenosti. Čileanski kardinal Jose Maria Caro y Rodriguez († 1958.) je u svome popularnom djelu El mistero de la masoneria iz 1928. godine na temelju opsežnih istraživanja i samih masonskih tekstova jasno dokazao njihove političke aspiracije. Danas svakako nije više moguće nijekati kako su slobodni zidari pripravili Francusku revoluciju te bili i ostali glavni promotori njezinih temeljnih ideja. To se uostalom vidi i po tome kako masoni sami sebe definiraju, naime kao filantropsko društvo organizirano po ložama i odgovarajućim klubovima poradi širenja ideala slobode, jednakosti, bratstva, znanosti, napretka, tolerancije, „otvorenoga društva” itd.

Katolička Crkva i Slobodno zidarstvo

Mogao bi se netko nakon ovakva prikaza začuditi zašto Katolička Crkva još od 1738. godine do danas ističe nespojivost kršćanstva sa slobodnozidarskim idejama i svojim članovima zabranjuje članstvo u masonskim ložama i njihovim klubovima pod prijetnjom ekskomunikacije (izopćenja iz Crkve). Preko dvadeset službenih i obvezujućih crkvenih dokumenata su pape od 1738. godine napisali protiv masonerije i tajnih društava općenito. Posljednje službeno upozorenje katolicima uputila je Kongregacija za nauk vjere 1983. godine kao dodatno pojašnjenje budući da se u novome Zakoniku kanonskoga prava članstvo u masonskim ložama i njihovim klubovima izravno nigdje ne spominje. Mons. George Dillon je 1885. godine, na temelju dokumenata iz masonske lože Alta Vendita, naglasio kako je nakana Voltairea i Francuske revolucije konačno suzbiti utjecaj katolicizma i iz društva iskorijeniti kršćanske ideje posljednji masonski cilj. Nerijetko se u slobodnozidarskim dokumentima zna naći i tvrdnja po kojoj je njihov cilj širenje masonskoga svjetla i suzbijanje katoličkoga opskurantizma (mračnjaštva). Odatle postaje jasno zašto su slobodni zidari najveći pobornici razdvajanja „prijestolja i oltara”, tj. Crkve i države, promotori laičke države i sekularnoga društva, spisatelji ili izdavači osobito literature koja kritizira ili javno difamira Katoličku Crkvu i temeljne kršćanske ideje, zašto promiču druge kršćanske denominacije, poput protestantizma, zagovaraju neku planetarnu religiju i svjetski etos. Na današnjoj slobodnozidarskoj agendi stoji stvaranje novoga čovjeka i otvorenoga društva s novim oblicima suživota i obrascima upravljanja i vladanja. Ta agenda vidi ekologiju kao zamjenu za religiju, promiče neomaltuzijanizam (rad na smanjenju svjetskoga stanovništva putem legaliziranja abortusa, eutanazije, istospolnih brakova itd.), traži dokidanje nacionalnih suvereniteta poradi stvaranja planetarne superdržave i uvođenje društvene kontrole mišljenja putem medija, zahtijeva promjenu judeokršćanske društveno-kulturne matrice putem nekontroliranih migracija, radi na infiltraciji u tradicionalne religijske institucije, osobito u Katoličku Crkvu, sa svrhom depotenciranja bilo kakva otpora i kritičkoga preispitivanja.

Kardinal J. M. Caro y Rodriguez uspoređuje masoneriju s Protejem koji je u grčkoj mitologiji jedan od bogova mora i kojemu se pripisuje sposobnost mnogostrukih preobrazbi i promjena oblika zbog čega nikada nije bio viđen ili uhvaćen. Tako on za Slobodno zidarstvo kaže: S vremena na vrijeme ono se prikazuje kao kršćansko, u nekim razdobljima opet kao ateističko, ponekad kao monarhističko, onda opet kao republikansko, a prigodice i kao komunističko. Katkada ono potiče na revoluciju, u drugim prigodama brani postojeći poredak. Stoga je Slobodno zidarstvo pravo Protejevo oličenje. A Protejeva nestalnost, promjenjivost, prijetvornost i preobrazbenost su čista suprotnost s Isusom Kristom koji je isti jučer, danas i dovijeka (usp. Heb 13, 8).