Početna stranica » Proslava sv. Ilije proroka na Rešetarici

Proslava sv. Ilije proroka na Rešetarici

437 pregleda

Evanđelje nam ne smije postati nikada kao neki debatni klub u nekom parlamentu gdje ćemo se mi dogovarati kako ćemo živjeti i raditi nego je ono Riječ Božja koju trebamo slijediti

Dana 20 srpnja u Župi Podhum kod Livna na lokalitetu Rešetarica uz Buško Jezero kod crkvice svetog Ilije proroka proslavljen je patron ovog svetog drevnog kultnog mjesta. U blizini ranokršćanske i starohrvatske bazilike, koja je 1987. otkrivena i konzervirana zaslugom fra Bone Vrdoljaka, arheologa i zaljubljenika u starinu, crkvica svetog Ilije također ima svoje stare temelje i višestoljetnu tradiciju hodočašćenja vjernika buškoblatskog, livanjskog, duvanjskog i dalmatinskog kraja.

Sečano Euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivan Kovačević, franjevac konventualac i dušobrižnik u HKM Hanau kod Frankfurta. U koncelebraciji bili su fra Marko Ešegović, gorički gvardijan te don Pero Badrov, župnik u Krstaticama – Biokovo i fra Jure Periša, mjesni župnik.

U propovijedi fra Ivan je naglasio da u ovoj “zelenoj katedrali” slavimo najvećeg proroka koji je bio u službi Bogu i koji predstavlja osobu koja se borila protiv dekadencije vjere koja zahvaća i našu stvarnost. Propovjednik ističe lik Ilije ” koji se nije dao slomiti, nije mu se moglo začepiti usta, čitav život nastojao je vratiti narod pravome Bogu u borbi protiv bezboštvo.” Nadalje kaže:” sveti Ilija nije bio čovjek mase, niti se dao utopiti u masu već se nastojao približiti Bogu a ne ljudima.” Naglasak je da “čovjek koji u Boga vjeruje, ne može se zavesti niti potpasti pod masu.” “Ne možemo ići malo na jednu pa onda na drugu stranu, već trebamo ići uvijek Božjom stranom poput sv. Ilije koji nam je ostavio svoj primjer”, ističe fra Ivan. Fra Ivan nastoji reći da ne budemo povodljivi za ovim svijetom već trebamo nastojati težiti za nebeskim vrijednostima. “Duh Ilijin je duh kršćanstva, trebamo biti borbeni, ne padati pod ucjene kako bi mogli ga svjedočiti pred drugima. Traži se hrabri Ilija svećenika, biskupa koji će se suprotstaviti nekršćanskim vrijednostima. Ne smijemo biti mekušci, prilivode već hrabri Kristovi vojnici poput Ilije”

„Danas na blagdan svetog Ilije, jedinoga  nekrštenog sveca, ali sveca velikoga koji je sveo vatru s neba te koji je u onim lažnim prorocima, Balovim svećenicima, vidio veliku opasnost te digao na njih ruke iako je znao da ju još kraljica Izabela prijeti te da želi da mu postavi zamku i ubije ga ali se nije bojao ničega i do kraja je ostao vjeran Bogu dok ga Bog nije, kao što piše u Svetom pismu, uzeo sa nebeskim kolima i odveo ga put neba.

Zato je Ilija veliki pokazatelj put neba kako bi i mi kao kršćani živeći svoj kršćanski život onako kako je Isus navijestio u Evanđelju. Stoga nam Evanđelje ne smije postati nikada kao neki debatni klub u nekom parlamentu gdje ćemo se mi dogovarati kako ćemo živjeti i raditi nego je Evanđelje Riječ božja koju trebamo slijediti.

Mi danas okupljeni na ovom povijesnom mjestu gdje ispod nas leži, jedna ogromna starokršćanska bazilika, to je znak da su ovdje kršćani od samih početaka od 3 i 4 stoljeća naseljavali ova područja, da su se molili Bogu, naviještali Evanđelje i služili svete Mise. Mi danas to činimo isto na tim temeljima ove bazilike, te neka nas danas sveti Ilija ohrabri i dadne nam hrabrosti da krenemo unatoč svemu. Samo mrtva riba pliva  nizvodno a sve druge koje imaju života okrenu se plivati uzvodno, protiv struje – prkose bujicama ali idu naprijed. Tako neka se događa danas među nama da budemo kvasac kršćanskog života na ovim prostorima te da se nikad ne dogodi da ono nestane te da nastojimo kršćanski odgajati svoju djecu.“ zaključio je propovjednik fra Ivan.

Svečano pjevanje predvodio je župni zbor pod vodstvom Milke Propadalo. Hodočasnici i vjernici, koji su i ove godine došli u velikom broju, zadržali su  se nakon svete mise uz osvježenje rakiju, čašicu razgovora i slatkiše za malene.

Proslava svetog Ilije započela dan ranije u predvečerje kad je Euharistiju i adoraciju pred Presvetim predvodio don Pero Badrov, svećenik čiji su roditelji rodom iz Podhuma i Podgradine. Uz don Peru u koncelebraciji je bio fra Jure i veći broj vjernika koji su donijeli zavjete i svoje molitvene nakane pred Gospodina. U propovijedi don Pero je istaknuo: „Svi ponekad bolujemo od slike velikog i moćnog, nemilosrdnog Boga koji će zgaziti sve naše neprijatelje, od stava neosjetljivosti i nerazumijevanja za one koji su u potrebi i na rubu društva. S druge strane svi smo i ponekad malaksali, sumnjičavi, umorni i opterećeni životom. Mnoge nam stvari umaraju srce: razočaranja i rane iz prošlosti, tereti koje treba nositi i nepravde koje nam je u sadašnjosti podnositi, nesigurnosti i brige vezane uz budućnost.

Nasuprot svemu tome stoji istinski Mesija koji nas poziva; Dođite! U trenucima tame kad je rako prirodno ostati sam, očajavati zbog nepravde i zla, kad se sprijateljimo s tugom. Krist nam kaže: Dođi! Te nas izvuče iz živog pijeska života. Svima nam govori samo hrabro te nemoj se zatvoriti pod pritiskom. Krist nas uvijek čeka da nam daruje snage, On lakša muke srca našega i pomaže nam nositi križ. Po Kristu nam dolazi mir koji ne prestaje ni u kušnjama i trpljenjima. On čeka da ga susretnemo u molitvi, u Riječi, u sakramentima. Budimo maleni. Oni koji primaju, koji se otvaraju, koji razlikuju darovanost od posjeda. Oni koji se ne uzdižu iznad drugih. Maleni su veliki u mudrosti križa i iskrenosti srca.

Sveti Charles de Foucaul nas hrabri: BOŽE MOJ, NEKOĆ SAM VJEROVAO DA JE POTREBNO USPINJATI SE KAKO BIH DOŠAO K TEBI; SADA RAZUMIJEM DA JE NUŽNO SILAZITI, SILAZITI U PONIZNOST.“ zaključio je don Pero.

Nakon adoracije blagoslovljen je svitnjak svetom Iliji uz molitvu da nas Gospodin očisti od lažnih božanstava kako bi i mi poput svetog Ilije revnovali za Boga.

(fra Jurica Periša)